Svi pričaju o Pernaru. Hrvatska se pernarizira. Kolumnisti su već lansirali termin “pernarizam” – Juanu Peronu, Franji Tuđmanu ili Brozu Titu trebao je cijeli aktivni život da po osobnom imenu osiguraju naziv politike ili političke doktrine (peronizam, tuđmanizam, titoizam), no ono što su oni dobili na kraju karijere, Pernar je osigurao na početku! Hrvatska – pa i regija, u kojoj nismo, podijeljeni su na zagovornike i mrzitelje Pernara i pernarizma.

Prvi smatraju da je Pernar čovjek koji govori istinu. Koji ima hrabrosti i snage da juriša na vjetrenjače. Lokalne, ali i svjetske. Nakon deložacija Hrvata iz stanova počeo se baviti deložiranjem Ukrajine iz Krima. Drugi su sigurni da je Pernar čovjek koji samo melje, obolio od trajne logoreje, čovjek koji ne razlikuje notorne političke istine od fantazija o chemtrailsima. Kunu se kako Pernar vjeruje da su bundeve za Noć vještica realna opasnost. No što god bila istina o tome mladom političaru, o Pernaru svi pričaju – a nitko ne zna ni jednu rečenicu Davora Bernardića, ime i prezime šefa zagrebačkog HDZ-a Andrije Mikulića ili ime nove ministrice demografije. Pernar je zvijezda. Smijali su se i drugima prije njega. Hrvatska, i cijeli svijet, umorni su od establishmenta. Od praznih, dosadnih, birokratiziranih robota, lažljivaca, opsjenara, konjunkturista, praznoslova, demagoga…

Elita vapi za alternativom, pitanje je samo dobivamo li rješenja problema ili nove probleme. Pernar, Petrov, Trump, Beppe Grillo, rođeni su u istim okolnostima – u nemoći vladajuće klase da učini išta dobro za bilo koga osim za same sebe. Nemoć establishmenta daje moć alternativama. Ono što svi gledamo širom zatvorenih očiju, Pernar izriče bez ograda. On govori ono o čemu drugi šute, ulazeći, kad govori o rješenjima, u sferu fantazija. Ukratko, na političkoj klackalici pad besadržajnih staromodnih političara uzrokovat će rast takvih profila, a to i nije vizija budućnosti koja bi nam jamčila miran san. (Express i 24sata)