Jedna od rijetkih fotografija Tina Ujevića iz 1945 godine. Fotografiju je nazvao L’Immacolata Concezione (“bezgrešno začeće” što vjerojatno označava simbol vremena, nastanak nove države i njegovu ulogu u prethodnom razdoblju rata te njegovu nevinost.
na današnji dan umro je, vele, Tin Ujević.
meni ta rečenica pada kao prenešen zalogaj. teško.
kako?
kad to i progutam kao uobičajenu frazu ja izmjestim Tina u sad
i pitam se što bi on danas, u ovu neobično kišnu subotu.
vodio jedan od tisuću književnih okruglih stolova, negdje kraj trga
pa okupao jezik u crnjaku između dvije koordinacije?
ležao pred televizorom gledajući u kuvertu na natkaslu guštajući
u novih deset pjesama koje će u ponedjeljak osobno odnijeti u Forum, opetovano pitajući gdje je ona mila žena koje već neko vrijeme nema?
prevodio treći naslov nekog pisca koji se bogznazašto super prodaje i furao posao koji se pretvorio u kontinuirani, iako poslije svakog, dosad najizvjesnijeg honorara osjeća prazninu koju ne puni ni snažna žgaravica?
spremao se na prvi besplatan bus do West Gatea, jer i pjesnici uvažavaju rasprodaje usred sezone?
šetao Interliberom, čekajući promociju onog nekog pisca koji se dobro prodaje?
pisao kakvu, za pjesnika, dobro plaćenu kolumnu za novine koje izlaze mjesec dana, a nepopravljivi optimisti daju im još barem dva mjeseca života?
otišao u obližnju pekarnicu po hrenovku u lisnatom, jer ostalo je u frižideru jogurta od jučer, tim velikim pakiranjima nikad kraja?
ne javljao se cijeli dan na telefon koji zvoni svakih pola sata, jer subota je pobogu, bit će dužan i svaki idući dan?
napisao jednu dobru pjesmu o kasnoj jeseni i kuji u sužanjstvu pa je objavio na fejsu, guštajući nad lajkovima koji će padati poput lišća na zelenom valu?
ili tek umro, tko zna koji put?
radio gornji grad 
