RUDARI ZABORAVA
Požuri se;
Boje, svjetlo, mirisi mora nestaju…
Vrijeme je buduće, zadnje kiše liju.
Naučit ćemo zajedno ljubav
Jedne večeri ili neku drugu noć,
Kad budemo tumarali svijetom, ljubavnici:
Prvi puta u Sahari ili u Americi
Na pustom otoku s jednom palmom
S nekoliko stopa u pijesku – bosonogi.
A to nije poezija, ako sam priseban.
Svi noćobdije su zaljubljeni u Maricu,
Šapuću joj o plavim ružama – moj anđele,
A ja se učim pijanstvu na tvojim prsima
I dajem ti svakakva imena ptica.
Rudari zaborava imaju vlastite riječi –
Ne kažu: baš tu me boli, ”danas je božji dan”,
Umiru u zoru s tamom u očima.
Rudari zaborava.
