Kada

Kada sjednem na klupu, u parku,
sa mnom sjedne dječak, osnovac,
sjedne i mladić, od njega se očekuje,
sjedne i profesor, njega cijene,
i boem, njega manje,
svi oni sjednu.
Kada oni što prolaze, prema klupi pogledaju,
samo vide sjedi star neki,
gleda okolo, slabo vidi.
Kada taj u daljini znanca raspozna,
mahne mu,
prema njemu bi da požuri,
ama nije, učinilo mu se,
brzo se na klupu vrati,
onda i svi njegovi.