Prije četiri dana Novi list je objavio vijest da će Koordinacija svih židovskih općina u Hrvatskoj bojkotirati sve komemorativne i ostale skupove što ih državna vlast namjerava organizirati povodom Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust, koji se obilježava u petak, 27. siječnja.

Bojkot je obrazložen »nespremnošću hrvatskih vlasti da primjereno, službeno i javno reagiraju na postavljanje spomenika s ustaškom krilaticom ‘Za dom spremni’ na mjestu na kojem je nekad bilo ustaško zapovjedništvo u Jasenovcu«, te najavama da će spomenici s istim sloganom uskoro biti podignuti diljem Hrvatske. U utemeljenost stava da se »u Hrvatskoj ubrzano nastavlja relativizacija ustaštva«, čelnike židovskih općina je dodatno uvjerio i friški skandal u šibenskoj Tehničkoj školi, čiji je ravnatelj prošloga tjedna – uz sramotnu »argumentaciju« o nejednakom tretmanu ustaša i partizana – iznudio povlačenje izložbe »Anne Frank – povijest za sadašnjost«.

Najava Koordinacije svih židovskih općina da će bojkotirati državne skupove u znak sjećanja na žrtve Holokausta nije izazvala zanimanje ni većeg dijela hrvatske javnosti ni vladajućih u državi. Neki mainstream mediji su vijest prenijeli sa zakašnjenjem, a nekima uopće nije bila vrijedna pažnje. Nositelji državne vlasti nisu pak reagirali ni jednom jedinom riječju. Jer valjda im je normalno da se Međunarodni dan sjećanja na Holokaust u zemlji Hrvatskoj obilježi bez predstavnika zajednice koja je u Holokaustu stradala.

A koga ili čega će se predsjednica države, premijer i predsjednik Sabora u petak sjetiti, dok budu izvršavali svoje protokolarne obaveze, to je u ovim okolnostima posve nebitno. Uostalom, još nisu poslali službene pozive ni onima koji su preživjeli Holokaust ni potomcima žrtava, pa je – ima biti – najvišim dužnosnicima u Republici Hrvatskoj posve svejedno tko će na skupove sjećanja doći a tko neće. Važno da se odradi…

I važno da ne bude uznemirujućih izjava poput one Ognjena Krausa, predsjednika zagrebačke Židovske općine, koja je jučer emitirana na N1 televiziji: »Nije problem ploče u Jasenovcu ili natpisa ‘Za dom spremni’, već relativizacije svega. Ako je isto kukasti križ, ustaško ‘U’ i ‘Za dom spremni’ i crvena zvijezda, o čemu onda diskutiramo? Reviziju povijesti ćemo raditi? Komisiju osnivati da ona kaže što je bio Drugi svjetski rat? Pa o čemu mi razgovaramo?«

Ili izjave koju je Slavko Goldstein dao istoj televiziji, prisjetivši se kako je za vladavine Ive Sanadera uklonjeno spomen-obilježje Juri Francetiću u Slunju, te kazavši kako je očekivao da će na isti način sada reagirati i Andrej Plenković. Po Goldsteinovu mišljenju, aktualni hrvatski premijer nije uklonio jasenovačku ploču zbog – oportunizma. A taj oportunizam je opasan za hrvatsko društvo i poticajan za daljnju rehabilitaciju ustaštva, za prijeteću »poplavu ustašoidnih znakova koji kompromitiraju Hrvatsku« i koji će se namnožiti prije nego što ono Plenkovićevo velemudro Povjerenstvo za donošenje zakona o simbolima totalitarizama počne s radom.

Goldstein u tome, kao i u rehabilitaciji Draže Mihailovića i ostalih zločinaca i nacifašističkih kolaboracionista u Srbiji, vidi vrzino kolo koje »može biti pogibeljno čak do jednog rata«, ali teško da će njegovo upozorenje ozbiljno shvatiti itko u hrvatskoj vlasti. Ona će najvjerojatnije – ako se uopće oglasi po pitanju bojkota državnih skupova povodom Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust – oportunistički pozvati na »zajednički pijetet prema žrtvama svih totalitarizama«.

A Krausa i Goldsteina će prepustiti brutalnom vrijeđanju na šovinističkim portalima, kao što se to dogodilo i lani, kada su predstavnici židovske zajednice bojkotirali državnu komemoraciju u Jasenovcu, pa bivali proglašavani »nasilnicima nad hrvatskim narodom«, »nositeljima velikosrpskog monopola«, »beskrupuloznim izrabljivačima uspomena na žrtvu i stradanje jednoga naroda«…

I kao što se to događa i sada, kada hejteri ispod teksta o najavljenom bojkotu komemorativnih skupova povodom Dana sjećanja na Holokaust, objavljenog na jednom turbodomoljubnom portalu, ostavljaju poruke poput ove: »I neka bojkotiraju. To sranje od spomenika treba srušit i sve preorat. Nešto posijat tamo il’ kakvu farmu otvorit da imamo kakve koristi od toga. Nitko više tamo ne želi ići i čemu onda da to održavamo.«

Izgovorit će se ovoga petka nekoliko prigodnih komemoracijskih fraza s najviših mjesta u državi, deklarativno će se osuđivati zločini i iskazivati žaljenje zbog stradalih u Holokaustu, a da se pritom ama baš ničim ne ugrozi postojeći stupanj tolerancije prema onima koji Holokaust relativiziraju i negiraju, a njegove žrtve besramno vrijeđaju.