Riječ o zločinu

(u duhu Martina Niemöllera, a poslije rata)

Prvi ubojica: Krivi su, nego što su. Drugi zagalami: Jesu, oduvijek su nas mrzili, zlikovci. Treći naoštri noževe, neka budu spremni. Četvrti „izvrši svoju dužnost“. Peti sve što može sakrije, nije se ni desilo. Šesti, jedini uhićen: Bila takva vremena, ne bi ja, ali eto. Sedmi, stoti i još neki, njima slični, kažu: Ništa nismo znali. Posljednji, poslije silnih pregovora doputuje, pojavi se na tribini, onda svečano, dubokim glasom  kaže: „Bilo je žrtava na sve strane, sve ih treba žaliti“. Pokloni se, položi vijenac, sve prisutne ljubazno pozdravi, s nekima se i rukuje, ode, glavu povio. A prvi ubojica jednako misli: Krivi su, nego što su… Jesu, na sve strane, možda i naši, ali teško, kaže posljednji, u sebi.