TISUĆE MRTVIH CVJETOVA
Tisuće mrtvih cvjetova padaju nam na staze:
kroz purpur večeri rosa kao kroz sito škropi.
Pomiče ruka vjetra umorne vjetrokaze,
dok gasnu u nama Sunca, vlažni i skliski tropi.
Tisuće mrtvih cvjetova: glasova i imena,
koja će odvući mravi u vrbu crnu i šuplju.
Slomljena stabla u šumi i zemlja izranjena,
i vlat raži u polju što raste kroz očnu duplju.
Tisuće mrtvih cvjetova za mrtve i još žive.
Klupka mekanih dana tonu u mračni neum.
Razdrta čipka gloga sja na dnu perspektive.
Vrh svijeta, anđeli prašni pjevaju tihi Te Deum
1995., Flora Green
Uz Cvjetnicu a i zbog melankoličnih razloga još jednoga proljeća…
