Predavat će se vjetru i glavnica i polog.
Urlikom se oglasit duhovi spilja i grota.
Spojit će se u tekstu sredina, kraj i prolog,
Dok lepršaju zrakom knjige naših života.

Već staro granje kida, šakom zidove ruši.
U vrtnji visinske struje, pucketanja i trenja.
Čim se u nama opet pokrenu šapati krvi,
Tad zlovjetar dohiri s mjesta bez sažaljenja.

Gradovi, crkve, luke, četvrti neke sive,
Visoka mjesta gdje je Nečastivi sekretar;
I potkrovlja sva prašna, gdje golubovi žive,
Past će ako to želi apokaliptičar vjetar.

Čovjek o ljubavi mrmori, o njenoj moći.
Sitniš je to od riječi, tek za nevažne stvari.
Jer mi smo otkinuto lišće od stabla noći,
Nije se igrati s vjetrom. On gospodari.

29.listopada 2017., Flora Green