Godinama već simbole i sveta mjesta različitih sufijskih bratstava, od Pakistana, Egipta do Malija, ciljaju vjerski ekstremisti.

Piše: Ghalia Kadiri (Le Mode Afrique)

Napad u sufijskoj džamiji tijekom molitve, u petak, 24. studenoga na Sinaju, u kojem je poginulo više od 300 ljudi, postavio je pred javnost mnoga pitanja o toj mističnoj struji islama. Premda to nije sasvim potvrđeno, poznavaoci prilika vjeruju da je napad izvela Islamska država (ISIL).
Sufijska se zajednica već više od godinu dana nalazi u blizini lokalnoga ogranka ISIL-a na području Egipta koje je zahvaćeno nasiljem. No, nisu samo skupine đihadista posljednjih godina povećale napade na svetišta i sljedbenike sufijskih redova u Pakistanu, Afganistanu, Siriji, ali i u Africi, gdje je sufijska struja široko rasprostranjena.
Što je sufizam?
Sufizam, arapski tasawuf (“inicijacija”), duhovni je pristup koji se smatra ezoteričnim unutar islama, a u kojem vjernici nastoje postići spajanje s Bogom. “Prije svega, riječ je o introspekciji. Nema mjesta egu, ne postoji nafs (1)”, kaže Eric Geoffroy, islamski znanstvenik i poznavalac sufizma. Nastao na rubu islama i strukturiran kao tariq (vjerski način udruživanja) u 11. stoljeću, sufizam je djelo duhovnih učitelja (cheikh). Sufizam se postupno proširio diljem muslimanskog svijeta, od Srednje Azije, Magreba, kroz Indiju, Tursku i afrički kontinent. U različitim, dakle, zemljama i kulturama, sljedbenici te struje okupljali su se u vjerskim objektima (zaouia), gdje se prakticiralo recitiranje (zikr), stvarali se molitveni krugovi, pjevale pjesme (sama’a) i plesali plesovi (hadra) posvećeni ulasku u više duhovno stanje, na putu prema Bogu. Među tim obredima jest slavljenje Mevluda, kojim se obilježava rođenje proroka Muhameda, jednog od najvažnijih među sufijima.
Sufizam je oduvijek smatran mirnom strujom islama, diskretnom i apolitičnom – premda, neke su velike sufijske zajednice politizirane tijekom vremena – i teško ga je kvantificirati. Čak i ako nisu članovi bratstva, mnogi muslimani ipak su vrlo naklonjeni sufijskoj kulturi, koja također ima vrlo različite oblike.

Gdje je u Africi sufizam ukorijenjen?

Sufijske zajednice prošle su važan razvoj u cijeloj islamiziranoj Africi: u Egiptu, Magrebu, u Sudano-saharskoj Africi. „U Senegalu, na sjeveru Nigerije i istočne Afrike, u zemljama poput Sudana, Somalije, Etiopije i Kenije, sufizam je strukturiran u više ili manje moćnih zajednica“, kaže Jean-Louis Triaud, povjesničar islama u Africi. „U ostatku subsaharske Afrike postoji više zajednica i udruga koje se okupljaju oko imama i džamija. ”
Dva moćna bratstva najviše su sudjelovala u širenju sufizma na kontinentu: Qadiriyya, stvorena u Bagdadu u 11. stoljeću, koja se proširila preko Sahare do Malija; Tidjaniyya, nastala u 18. stoljeću. Potonje bratstvo, prozelitsko, proteže se od Magreba do Sudana. Privrženi su mu političari, a ima velik značaj i utjecaj u Senegalu, gdje je sufizam stvorio “državu u državi”, kaže također Triaud. Međutim, grob njegova osnivača, Ahmeda Tidjanija nalazi se u Fezu (Maroko, op. pr.). Postavši zbog toga važnim hodočasničkim odredištem za subsaharske vjernike, Maroko vidi sufizam kao simboličko pitanje za duhovnu diplomaciju na kontinentu, vrlo važno u borbi protiv fanatizma.

Koji su drugi napadi usmjerili sufije u Africi?

Godine 2012. pripadnici Al-Qaede u islamskom Magrebu (AQIM) uništili su mauzoleje muslimanskih svetaca u Timbuktuu. Nazvan Gradom 333 sveca, grad Malian je veliko intelektualno središte islama. Ondje su uništene desetine tisuća rukopisa, mnogi iz 12. stoljeća, ali i iz predislamske ere.
Manje poznati svakako su napadi usmjereni na Istočnu Afriku. U Somaliji, tamošnji islamisti skupine Chabab uništavali su brojne mauzoleje sufijskih mistika, važnih za domicilno stanovništvo.

Zašto džihadisti napadaju sufije?

Sufizam, poznat po svojoj tolerantnoj praksi islama, tradicionalno se protivi doslovnom tumačenju islama. “Model ekstremističke ideologije, u biti vehabijske, oblik je globalizacije religije. Ekstremisti imaju isto ponašanje, iste kostime: nose bradu, veo itd. Sve to mora biti oblikovano jer smatraju da je islam isti posvuda. Ali sufizam se prilagođava svakom mjestu, svakoj kulturi, u svako doba. On nije fiksan, za razliku od radikalne ideologije koja opsesivno inzistira da se živi kao u dane Proroka „ – analizira antropolog Faouzi Skali, Marokanac, jedan od vodećih stručnjaka na području sufizma.
U prilogu doslovnom čitanju Kur’ana, radikalni islamisti vide sufijsko učenje kao deriviranu idolatriju. Sufijski rituali približavanja Bogu, uključujući i slavlje u čast Prorokova rođenja ekstremisti vide kao „inovacije” (bid’ah) heretika. „Mržnja se vjerojatno kristalizirala u jednom povijesnom trenutku: pojavom vehabizma u 18. stoljeću, radikalno tumačenje islama postalo je ekskluzivnim. Danas govorimo o salafizmu, džihadizmu, ali korijeni su u vehabizmu. To bukvalno tumačenje pogoršavalo se te vremenom dovelo do ideologije „takfirizma”, što će reći da svi koji nisu na toj liniji postupanja bivaju obilježeni da su izvan islama, postaju izopćenici. ”
Premda se ideološki sukob odvija već nekoliko stoljeća, napadi na sljedbenike sufizma i njihove simbole posebno su obilježili ove posljednje godine. „Vehabizam je relativno ograničen, ali Pakt iz Quincya, koji su potpisali Franklin D. Roosevelt i kralj Ibn Saud 1945. godine, jamčeći zaštitu Saudijskoj Arabiji, dopušta širenje vehabizma, uključujući i Afriku, koja je do tada poznavala mirni islam kroz sufijska bratstva. Na kraju, nalazimo se u stanovitom ratu protiv nasljeđa tradicionalnog islama. Kažu da su muslimani prve žrtve terorizma, ne samo u obliku napada: to je ideološki rat koji pogađa vjeru u srcu „ – žali se antropolog Skali.

Ima li lokalni kontekst ulogu?

Osim vjerske borbe, napadi na sufije povezani su s političkim i ekonomskim pitanjima specifičnim za svaku zemlju. Na Sinaju, bratstvo Jarirya, koje je bilo metom napada 24. studenog ove godine, priznaje Vijeće sufijskih redova u Egiptu. “Ovo je jedina zemlja koja ima takvo vijeće, usko povezano s egipatskom moći. Dakle, dodirivanje sufija – dodiruje središnju moć “, kaže Eric Geoffroy.
Što se tiče Malija, gdje je Francuska i vojno intervenirala 2013. godine, stručnjaci tumače rušenje sufijskih simbola kao želju da se vodi rat protiv Zapada, dok se potonji, preko određenih bratovština, bori protiv radikalnog islama. “U tim zemljama, sufije se ponekad promatra kao agente zapadnih sila koji su tamo da unište islam”, priznaje Geoffroy. Uništavanje blaga Timbuktu, nekad u posjedu važne obitelji u gradu, omogućilo bi džihadistima da učvrste svoju moć. „Sufiji su najlakša meta, jer nestankom njihovih zajednica – to je područje mnogo lakše kontrolirati. U Somaliji, primjerice, kada Chabab uzme neko područje, uništavaju se bogomolje, mijenja način proučavanja Kurana u školama, zahtijevaju pjevanja Kurana po saudijskom modelu (vahabijskom) te se zaustavljaju sve proslave ” – izjavio je Roland Marchal, istraživač u Centru za međunarodne studije i istraživanje (CERI).
Napadi su stoga čvrsto povezani s lokalnim odnosima vlasti. “Sve ovisi o kontekstu, pa i kad je riječ o izborima, primjerice. No, postoji i ekonomska dimenzija: u Senegalu znamo da sufijsko bratstvo Mourides nastoji proširiti svoju ekonomsku moć. Dakle, čak i ako je trend suprotstavljanje sufizma i vahabizma, mnogo toga govori da su stvari puno složenije od toga „, kaže povjesničar Jean-Louis Triaud.

S francuskog prevela: Nera Karolina Barbarić (RGG 18.12.2017)

Objašnjenja koja je dobro znati:

(1) Nafs na arapskom, u zajednici sufija, koristi se u značenju ego, sebstvo.
(2) Tariqa (arapski: طريقة [tarīqa], npr .: turuq: طرق, proces, put, metoda) je pojam koji općenito vrijedi za označavanje sufijskih mističnih zapovijedi u islamu. Različiti sufijski simboli kažu da je tariqa radijus diska čiji bi vanjski obris bio ezoterijski vjerski zakon (šerijat) i čiji bi centar bio božanska stvarnost (haqîqa). Stoga bi “put” izražavao ideju produljenja i produbljivanja muslimanske tradicije, kao vektora preobrazbe jastva.
(3) Prema Laroussu, cheikh je među muslimanima pojam poštovanja, a odnosi se na znanstvenike, vjerske i sve ugledne ljude; u vrijeme francuske kolonijalne uprave u Maroku i Alžiru, tako se nazivao načelnik sela, načelnik plemenske frakcije; u islamskim vjerskim zajednicama (tariqa) to je duhovni vođa.
(4) Zaouia, također napisano zaouiya, zawiya ili zawiyah (arapski: زاوية), je muslimanska vjerska zgrada. U turskom se naziva zaviye. To je također bratstvo i cijela zajednica koja je strukturirana oko toga duhovnog i društvenog središta.
(5) Dhirk (izgovara se džirk ili zikr), arapski – evociranje, spominjanje, ritmičko ponavljanje (u ime Božje)), u islamu to je u srcu prakse sufizma.
(6) Samā ‘(arapski: سماع) je arapska riječ (turski: semâ) koja se odnosi na pojam duhovne rasprave. Samā ‘ se također odnosi na sveti kružni ples sufijskih vrtložnih derviša koji se izvodi u semahâne (plesna dvorana vjerskog objekta).
(7) Hadra je izraz frankofonskih arapskih starosjedilaca i koriste ga sufijske zajednice Berbera, Maroka…
(8) Pojam bid’ah (arapski: بدعة [bidʕa]) znači inovacija, nova ideja, hereza, a odnosi se na nešto što se smatra inovativnošću u religiji, koju prema saznanjima nisu prakticirali prethodnici ili “inovacija se stoga odnosi na put koji je izmišljen u religiji, što je slično islamskom pravnom putu. Na taj način traži se pretjerivanje u obožavanju Allaha “.
(9) Tasawuf, islamski misticizam i sufije.
(10) Ime sufija (sufi) je izraz koji proizlazi iz arapske riječi sâf, “vuna”. Razlog zbog kojeg se sufije tako naziva jest to što oni smatraju da je njihov unutarnji svijet pročišćen i osvijetljen svjetlom mudrosti, jedinstva i identiteta.
(11)
Vehabizam (arapski: وهابية, Wahhābiya (h)) ili wahhabite Dawa, الدعوة الوهابية , ad-al-Da’wa Wahhābiya (h)) je sunitsko propovijedanje koje smatra „povratak na praksu u muslimanskoj zajednici proroka Muhameda i njegovih prvih nasljednika ili kalifa“. Propovjednik i teolog Muhamed ibn Abd al-Wahhab (1703-1792) smatra se osnivačem pokreta oko 1740. Bio je to savez s Muhammedom bin Saudom, utemeljiteljem saudijske dinastije (1744-1745), koji se nastavlja i danas između obitelji Al Ach-Sheikh i dinastije Al Saud. Vehabizam je danas službeni oblik sunitskog islama u Saudijskoj Arabiji.
Procjene broja vehabija variraju prema različitim izvorima. Međutim, Mehrdad Izady, vrsni poznavalac islama, tvrdi tako da 5 milijuna vehabija djeluje u samo jednom području Perzijskog zaljeva (među 28,5 milijuna sunita i 89 milijuna šijita). Nakon naftnih šokova 1973. i 1979. godine, pokret je internacionaliziran. Vehabizam je optužen da je izvorom svjetskoga terorizma, da potiče džihadsku ideologiju zagrljaju al-Qaide i ISIL-a.
(7) Takfiri (od arapske riječi: تكفيري), Takfir wal Hijra, grupa osnovana 1971. islamističkih ekstremista, nastala podjelom muslimanskoga bratstva i sljedbenika ultra nasilne ideologije. Pojam takfiri doslovno znači “ekskomunikacija”, što dovodi do smrtne kazne. Takfiristi smatraju da muslimani ne dijele svoja gledišta, djeluju kao izopćenici, a kako bi uklonili svoje sureligioziste, sustavno pribjegavaju nekom oružju. Točnije, takfirizam je definiran kao intelektualni terorizam.