Dugo smo putovali kroz šumu. Onda najednom, kao da se odnekud iznenada stvori: zamak Wewelsburg. Nacistički glavešina Heinrich Himmler zamislio je ovaj zamak kao središnje mjesto nacističkog kulta, u kome će se ideološki i psihološki pripremati budući gospodari svijeta. Ulazim u rekonstruiranu kancelariju anonimnog nacističkog oficira. Sve je uredno, dotjerano. Nema stolice za posjetitelje. Na vješalici ispeglana uniforma, na stolu nekoliko pera, listovi neispisanog papira i crni telefon. Ubijanje kao administrativna dužnost.

U ostvarenju vizija “narodnih vođa”, vizija u kojima je megalomanska mašta bila saveznik u zločinačkim pohodima, brzo se udruže oportunisti, sadisti, fanatici i poslušni ljudi-strojevi. Mit o veličini, nacionalnoj uvrijeđenosti i „povijesnoj nepravdi“ rađa agresivno ludilo. Onda niz stepenice, u tamnu odaju. Stolice u krugu, u njemu, u kamen, za vječnost uklesan kukasti križ. Mit o crnim vitezovima. Romantizirani zločin kao vrhunac „nacionalne svijesti“ i „vjekovnih prava“. Istina „više rase“ i njene politike smrti i uništenja. Pred kraj rata, na tri dana prije nego što će mjesto osvojiti savezničke trupe, nacisti su zapalili svoj „centar svijeta“. U porazu su htjeli i sami sebe uništiti.

Zločinac uvijek nastoji uništiti svaki dokaz svog zlodjela i zatrti svoj trag. Htio bi se sakriti u tami koju je stvorio, ali ta tama postaje njegovo pravo lice.