Neka zanimanja izumiru
tehničar crtanja
daktilografkinja
objašnjava žena u autobusu iza mene
dok listam Semezdina Mehmedinovića
čija rečenica dovoljno titra
da ne pobijele oči u ovom peronskom danu.

Sunčane naočale u jutru bez sunca.
Skloniti se od vode,
od sjećanja kristala.

Postoji sadržaj zaborava, čitam,
dok čupkam šavove operiranih slika
rezove na usnama taksista
kraste ispod pogleda
djevojčice koja traži sitniš.

Okomite i vodoravne linije
križaju se na šalu onoga
koji je zakoračio na odlazak
i utiskuju brazde oko vrata.

Potrošene ulaznice zažmirene u džepu
kao ždralovi na umoru.

Događaji su tek neznatan dio naših života.
Ostalo je tetovaža ispod kapka
i zapjenjen zvuk na obzorju.