Piše: Božica Jelušić

Ako ste čitali don Bosca i njegovu genijalnu knjigu SYLVIUS, u kojoj žive “ljudi nadareni za nepokret”, shvatit ćete ui našu fascinaciju zimom, snijegom, bjelinom, involucijom i ulazom u palaču unutrašnjega bića, odakle smo tako često izbivali u korist efemernih ciljeva i zamornih zadataka.Tamo gdje onirizam konačno nadvladava dnevnu praksu, postoji bezbroj mogućnosti da se sretnemo sami sa sobom i ugodno iznenadimo tom novostvorenom osobom.

Zima je divna, bjelina je savršena. Kandinski veli: ” Bijela je boja, koju često zovemo ne-bojom, poput simbola jednog svijeta gdje su sve boje, kao svojstva materijalnih supstanci, iščezle…Bijelo djeluje na našu dušu poput apsolutne tišine.Ta tišina nije smrt, ona je prepuna živih mogućnosti.” Ove se godine snijeg brzo topi i kratko zadržava, pa blato kalja bjelinu i oduzima radost pogleda. Ali u Bilogori snijeg stoji, bjelina vlada, kraljuje. S barnagorskog se prozora pruža snježna idila, a prostor se proširuje sve do zvijezda , izbrušenih dijamantnim dlijetom, prikvaćenih na sivkasti nebeski taft.