Piše: Snježana Banović

Omladinske radne akcije bile su upečatljiva karakteristika socijalističke obnove i izgradnje, a bilo ih je i u Zagrebu: od lopatama i krampovima izgrađene 4,7 km duge dionice budućeg auto puta kroz Zagreb do predvođenja karavana zagrebačkih graditelja u obnavljanju porušenih sela na Baniji. I većina komunalnih problema tada se rješavala dobrovoljnim radom, gotovo da i nije bilo Zagrepčanina koji nije bio uključen u kolektivni graditeljski zanos.

Najredovitije mjesto izvođenja kazališnih predstava i ad-hoc programa bila je, uz prugu Brčko-Banovići, omladinska pruga Šamac-Sarajevo. Na njoj je iz Hrvatske, osim varaždinskog, osječkog, dubrovačkog i šibenskog kazališta gostovala i grupa zagrebačkih umjetnika, a jedini je kriterij bio da se ne daju “rđave stvari” pa je Uprava HNK u ljeto 1946. odlučila tamo poslati “umjetničku ekipu sa dobrim miješanim programom” za koji je scenograf Žedrinski, od dva kamiona nosive površine 8 m2 svaki, konstruirao tehnički zahtjevnu pokretnu pozornicu sa zastorom, agregatom i reflektorima.

U srpnju 1947. tamo je devet dana boravilo čak četrdeset i četvoro članova HNK koji su dali trinaest priredbi za radne brigade, između ostaloga i sovjetski komad “Zelena grana”, kao i baletne točke koje su imale najviše uspjeha kod publike te su se morale često ponavljati. U izvještaju poslanom u glavni štab u Zenicu dobili su ovu karakteristiku: “Čitav je program bio pristupačan i lako shvatljiv, a izvođen je na zavidnoj umjetničkoj razini.”

Iz knjige KAZALIŠTE ZA NAROD