Kad sam svjetlost tvoju unio u kuću
Kad sam svjetlost tvoju unio u kuću
Ko tajnovit plamen što se tek razgori,
Na osobit način zasjali su dvori
Kad sam svjetlost tvoju unio u kuću.
Bili smo ko ptice u jasnom svanuću
Što sa neba slijeću da bi tiho sjele
Na dlanove naše, hrapave i bijele
Kad sam svjetlost tvoju unio u kuću.
Mijene svih vremena, vrijeme svake mijene,
Što cijeli svijet dijele na svjetla i sjene,
Bili su sa nama, bili su nam sveti.
Što sad imam dobrog od tih proplamsaja,
Jesam li još uvijek dio tvoga sjaja?
Tvoja me je svjetlost naučila bdjeti.
