Jan Gerchow i Angela Jannelli: Drago Trumbetaš – “Čovjek koji voli istinu“

Predgovor izložbe 2013. u Povijesnom muzeju grada Frankfurta

Ljeti 2011. godine nazvao nas je frankfurtski publicist Gerd Koenen i upozorio na izložbu Dragutina Trumbetaša u zagrebčakoj Galeriji Prsten. Da li si možemo zamisliti jednu izložbu u Frankfurtu? Odmah nam je bilo jasno: Povijesni muzej Frankfurt za to bi bio pravo mjesto. Jer, kolaži i crteži dojmljivi su i neobični dokumenti vremena koji su zabilježili svakodnevnicu “gastarbeitera” i ujedno nam predstavljaju Frankfurt od šezdesetih do osamdesetih godina 20. stoljeća. Viđeno očima “stranca” ukazuje se “začudnost” grada i ondašnjeg društva Savezne Republike.

U Zagrebu je 2010. godine izložena je instalacija “Arhipelag gastarbeiter”, a danas je dio fundusa Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Sastoji se iz rekonstrukcije tavanske sobe Dragutina Trumbetaša u Frankfurtu i preko 120 kolaža, napravljenih iz novinskih izrezaka, fotografija, crteža i osobnih i službenih dokumenata. Drago Trumbetaš je akbribični dokumentarist. Fotografije je snimio upravo kako bi se brojni detalji vjerno prikazali u crtežima. Trumbetaš je postao neobičnim ljetopiscem svog vremena, dokumentatorom prekarnih uvjeta u kojima su živjeli takozvani gastarbeiteri. Likovi nalik sjenama na njegovim slikama svjedoče o životu na rubovima društva, životu u vidu radne snage, u nigdini između ovdje i tamo.

Izučeni slagar Trumbetaš u Franfurtu je živio između 1966. i 1988. godine. Prvo je bio zaposlen kao glačaoc i pakovaoc u tvornici ženskih kaputa u Darmstadtu, potom od 1967. godine kao slagar, između ostalog i u Frankfurter Rundschau. Od 1968. godine položaj gastarbeitera Trumbetaš je bilježio u crtežima, kratkim pričama i pjesmama.  Godine 1972. razvio je radni plan koji se sastojao od 50 naslova slika a kojeg je narednih godina sustavno realizirao pod naslovom “Gastarbeiterski ciklus”. Na osnovi tih crteža nastalo je više mapa s tiskanim grafikama, objavljenih u Ediciji Biškupić i pokazanih na brojnim izložbama. Četiri od tih mapa nalaze se u fundusu Povijesnog muzeja Frankfurt.

Izbor iz tih mapa dodan je instalaciji “Arhipelag gastarbeiter”. Unutar frankfurtske izložbe mogu se vidjeti brojne tiskane grafike iz vlasništva muzeja, ali i crteži iz Zbirke Biškupić koji su služili kao predlošci za mape. Prezentacijom crteža i grafika odaje se priznanje opsežnom jelu Dragutina Trumbetaša.

Na priznavanje, Trumbetaš je dugo čekao, i to baš u Frankfurtu. Njegovo djelo je kasnih sedamdesetih godina proteklog stoljeća recipirano u lijevo-liberalnom, sindikalno orijentiranom miljeu. Društveno kritični crteži i tekstovi izlagani su u malim galerijama i alternativnim kulturnim centrima, za “službenu visoku kulturu” Trumbetašovi neuljepšani prikazi bili su odviše uvredljivi. Djeca i unuci bivših gastarbeitera danas su (gotovo) samorazumljivi dio gradskog društva. Taj odmak naspram prve generacije “radnih migranata” ukida “začudnost” Trumbetaševih grafika pa one izledaju kao dokumenti jednog vremena: Trumbetaša više nitko neće vređati kao “oportunista”, “komunista” ili nekog koji prlja gnijezdo u kojem živi.

Većina članaka u ovom katalogu preuzeti su iz publikacije koja je popratila izložbu u Galeriji Prsten. Dva članka napisana su posebno za frankfurtsku izložbu: Natalie Bayer bavi se recepcijom Dragtina Trumbetaša iz perspektive povijesti umjetnosti, a Ernst Karpf opisuje situaciju gastarbeitera u Frankfurtu s povijesnog stanovišta.

Zahvaljujem partnerima u kooperaciji i onima koji su nam posudili djela: MSU-u u Zagrebu, Boži Biškupiću kao i Institutu za društvenu povijest u Frankfurtu. Zahvaljujemo također autoricama i autorima na dozvoli da se prenesu njihovi tekstovi kao i hrvatskom ministarstvu kulture, koje je putem programa Kroatien Kreativ 2013. preuzelo troškove putovanja i prijevoda. Izložbu su velikodušno pomogli Zaklada Frankfurter Sparkasse 1822, društvo freunde & förderer Povijesnog muzeja grada Frankfurta.