Lagala sam radniku

Lagala sam radniku
Rekla sam mu da postim
Jer mi se nije dalo gledati u njega dok jedem
Neugodno mi je
Nisam dobar čovjek i ne želim
Gledati radniku u usta
Dok žvače
Ne želim kuhati za radnika
Onda mi bude žao pa kuham
Pitam hoćete li pivo
On kaže Pa može
Pitam ga Jeste li vi baš radnik radnik
Ili
Koja je vaša profesija
On kaže Radnik sam baš radnik radnik
Aha A što znate raditi najbolje
Sve, kaže on
Tako pričam s radnikom
Dok ne radimo ništa
Sjedimo za stolom
Gledamo kroz prozor oblake i vjetar koji ih goni
On pije pivo priča
Ja kažem da sam pjesnikinja
On kaže da je čitao dosta dok je bio u zatvoru
U zatvoru? Radnik u zatvoru?
Zašto ste bili u zatvoru
Nebitno, kaže on i napokon
Ustaje od stola i počinje miješati cement
Ja ga pitam je li gladan
Kaže da nije, ali uvijek dođe prije ručka
Ja mislim da on nije baš pravi radnik radnik
Mislim ako je on radnik
Onda sam i ja
U mojoj državi više nema radnika radnika
Sada se zovemo djelatnici
Moj radnik bi onda bio zidarski djelatnik
Neobično je to
Otkad su nam ukinuli rad
Radnici se kriju iza raznih djelatnosti
I uglavnom ne rade ništa
Moji su roditelji bili radnici
Proleteri
Stvari su bile dosta jasnije, pjevalo se o radnicima
I slavio se rad
Bilo ga je svugdje
Onda je rat ukinuo rad
Radi se samo o promjeni zvučnosti kod konsonanata
Tko bi rekao
Da takva nijansa čini razliku
Danas lažem radniku
Gledam ga u oči i kažem
Danas postim
Tako pružam otpor, čekam hoće li se radnik pobuniti
Ali on jednostavno odlazi
Kaže doći će sutra
Znala sam