Nagrada za najbolji europski govor skupo će stajati Andreja Plenkovića, jer to je bio dan kada je donio najgoru političku procjenu u karijeri. Podcijenio je tog aliena Borga i sada je njegov otpor uzaludan.

Martina Dalić može dati ostavku i na taj način kratkotrajno produžiti putovanje Plenkovićevog Voyagera prije nego li ga proguta crna rupa. Poput prevarenog muža premijer je zadnji saznao da njegova Vlada praktički više ne postoji. Pao je na Agrokoru, a znao je da je to njegovo biti ili ne biti. Žrtvovanje Ramljaka nije bilo dovoljno, jer ga MartinaLeaks, gdje Dalićkini mailovi svakodnevno cure, integrira u Kolektiv koji je smislio, pisao i proveo lex Agrokor.

Premijeru više nema pomoći, pitanje je samo može li kupiti vrijeme i izbore odgoditi do rujna. Dalićku je uspio obraniti u Saboru založivši svoju glavu za njenu, ali sada je gnjev naroda usmjeren prema njemu. Nitko mu više ne vjeruje, čak niti kada mu odabrani novinari pokušavaju glancati lik i djelo. Ni jučer, dok je nonšalantno ulazio u Banske dvore, Andrej Plenković nije shvatio da je »Dead Man Walking«.

U toj cijeloj priči oko Agrokora fascinantno je to što nitko nije »good guy«! Najmanje Ivica Todorić koji sada u Kensingtonu traži šampanjac za 15 funti kako bi proslavio Dalićkin neumitni pad. Borg, s kojim je jahala, privatizirao je državu pokazavši koliko je bio u pravu Milanović nazvavši je slučajnom. Lex Agrokor ni u primisli nije imao spašavanje radnih mjesta, gospodarsku i socijalnu stabilnost zemlje, već se bitka vodila tko će preuzeti unosne razvaline kompanije. Sistem je trebao ostati isti, samo bi benefite uživali drugi. Da su potrajali, možda bi putem hotmaila, u nekom bistrou, pisali i novi Ustav.

U tom rodijačko-državnom partnerstvu ni oporba nema čiste ruke. Most je bio na vlasti kada je operacija Agrokor začeta, HNS koji je tada rušio Plenkovića, danas mu drži ljestve. Nisu premijera u šah-mat poziciju doveli ni SDP, ni Živi zid, ni Amsterdamska koalicija, već novinari. Plenkovića ruše oni isti koji su srušili Karamarka publicirajući aferu »Konzultantica«, uz malu pomoć medija. To govori da Plenković ili ne kontrolira tajne službe ili je paraobavještajni aparat još uvijek toliko moćan da uz njegovu pomoć Sila može eliminirati svakog tko joj se otme kontroli. I da će to činiti i ubuduće.

Nimalo slučajno Dalićkini mailovi su pušteni u javnost odmah nakon što je Ustavni sud pod predsjedanjem Šeksovog kuma Šeparovića većinom glasova stao iza lex Agrokor. Ozbiljni profesori prava smatraju da će to biti, osim tri izdvojena i stručno obrazložena mišljenja, najsramotnija odluka u povijesti Ustavnog suda koja neće zaustaviti sudske procese onih koji budu smatrali da su povrijeđena njihova ustavna prava budući da se ocjena odnosi samo na ustavnost tog apstraktnog zakona.

Bilo kako bilo, put prema Strasbourgu svim nezadovoljnicima je otvoren, baš kao što će goleme rupe i nedorečenosti tog »privatnog zakona« mnogi iskoristiti da se jednog dana, uz slasnu kamatu i nesagledive posljedice, naplate.

Od koga? Od države, naravno! Dakle, od poreznih obveznika kojima Borg ostavlja dugove dok sebi asimilira profit. Ideje naše, benzin vaš, rekao bi Ostap Bender. Zvjezdane staze su završene, kapetane Plenkoviću. Prizemljite se.