-I tako – ništa.

-Opet ništa? Misliš?

-Neli bi odmah nazvala, nema šanse da ne bi.

-Ovo je peti put. Podilazi me jeza.

-I mene, moram priznati.

-Prvi put je to bila vjera u Boga jedinoga…

-Drugi put je sretan trebao biti broj dva. Dualnost, spoj muškog i ženskog,  noć i dan, dva je naš broj, govorila je Neli…

-Pa onda treća sreća, do tri puta bog pomaže, sveto trojstvo, tri gracije, ha-ha-ha, tri tenora, govorio sam ja…

-Četvrti put se već nismo smijali. Četiri su strane svijeta, četiri su ugla u kući, četiri su godišnja doba, četiri su tjedna u mjesecu, a tek četiri osnovna elementa: zemlja, vatra, zrak i voda, klicala je Leni… Ni djetelina s četiri lista ne bi nas više mogla uvjeriti u sretan ishod.

-Do ovog, petog pokušaja, ja sam već zamrzila i onaj Nelin feng shui i njegove savjete o uređenju prostora i sve te vještine privlačenja pozitivne energije pa i pitagorejce i simboliku brojeva. Pet prstiju na ruci, pet dramskih etapa, pet osjetila, pitagorejski pentagram, peti element,  pet je Afroditin broj, pet je broj ljubavi…

-I eto ti ga na, sad se ni ne javlja…

-Ma neka, muka mi je više od te njihove umjetne oplodnje, bolje bi bilo da nam nisu ni spominjali…

-I tko uopće danas može poželjeti da donese dijete na ovaj bešćutni dehumanizirani svijet?

-Nemoj, može biti i prekrasno.

-Koliko je, s obzirom na stanje u kojem se svijet nalazi, nepodnošljiv još i idiotizam sanjarenja!

-To si negdje pokupio?

-Jest, citat je, ali se s njim slažem.

-Pa jesi u pravu. Rekla sam „prekrasno“, a nije se poklapalo s onim što mi je iskrsnulo pred očima. Ti si pošao od općenite tvrdnje i kod mene su se odmah javili pojedinačni argumenti… Što mi to djetetu ostavljamo u nasljeđe?

-Betonsku džunglu primjerice?

-Imaš pravo, baš na to sam prvo pomislila. Pogledaj samo ovu bitku za magnoliju. Godinama smo uživali u njenom cvatu i preko noći su nam je iščupali i kamionom odnijeli… naše žrtveno stablo…

-Prinijeto na žrtvenik pustoši…

-I sad nedavno rođena djeca po žičanoj ogradi vješaju nostalgične crteže i vape u nebo…

-Ajde pokušajmo zaboraviti magnoliju, ali da je nasljeđe siromašna i nesigurna zemlja, to se ne može zaboraviti…

-Danas roditelji donesu dijete na svijet, sutradan ostaju bez posla…

-Pa put pod noge, ususret ksenofobiji i svekolikoj otuđenosti…

-Čekaj, možda ne ostanu bez posla… imamo veze…

-Onda će uslijediti djetinjstvo provedeno u jaslicama, vrtiću, školi s produženim boravkom…

-Popodne će obitelj biti na okupu…

-Pa će umorni roditelji dati djetetu tablet neka vrti Ratove zvijezda…

-A kad dođe vikend?

-Reći će mu: danas idemo na snijeg, mi smo u djetinjstvu na prozoru čežnjivo čekali prve pahulje…

-A dijete će odgovoriti: neću snijeg, hoću tablet, hoću igrice…

-Eto što mu ostavljamo u nasljeđe.

-I na koncu, što će mu život…

-Život je samo trenutak…

-Čuješ, zvoni ti mobitel.

-Pssst… Ej Neli, što se ne javljaš…

-Je li tata približio uho mobitelu?

-A naravno, govori, što je bilo?

-Ej majko, ej tata, uspjeli smo, trudni smo, evo nas kod kumova, zaustavili smo se, moramo, kod vas smo za tri sata, vidimo se…

-Čuješ ti ovo, ženo, uspjeli su!

-Ma vidi kako je naglo prekinula!

-Je l’ se ti to smiješ ili plačeš?

-I smijem se i plačem.

-Nevjerojatno, ipak je pet sretan broj.

-Da sretan, raspuknut ću se od sreće!

-Imamo tri sata vremena, što ćemo prvo?

-Ja idem ispeći londonere, neka dijete odmah osjeti posebne okuse.

-Ja ću urediti balkon da sjednemo kraj cvijeća, neka odmah upija čarobne mirise.

-Sutra ćemo se priključiti prosvjedu Vratite magnoliju, slažeš se?

-Naravno, moramo vratiti našu proljetnu kraljicu…

-Simbol čistoće i ljubavi…

-Znaš li da ona po feng shuiju privlači energiju zadovoljstva i spokoja?

-Moramo je vratiti da našem unučetu navješćuje proljeće i da ga očarava svojom raskoši.

-Pred očima mi je sve roza i bijelo…

-A vidi nebo kako se plavi, kakav vedri dan, bit će ugodno i toplo!

-Ne puše?

-Samo lagani lahor, ma lagahni, lagahni!

-Ti tepaš?

-Ha-ha, samo malčice…

-A sve ono o nasljeđu? Život je trenutak?

-Pa jest! Trenutak u kojem je sve!

-To si negdje pokupio? Možda iz Svijet ide dalje?

-Ha-ha, nije važno gdje je rečeno, važno je da ide dalje…

-Je l’ se ti to smiješ ili plačeš?

-Ha-ha, smijmo se dušo, smijmo se…

-Mi se smijemo, dušo, mi se smijemo…