Piše: Marijan Grakalić

Umjetničke kvalitete zagrebačkih veduta Olene Sokolovske važne su i zanimljive zbog imaginarija različitih svojstava svijetla koje su u njima oslikane. Taj značajni trenutak slobode u slikarskom pristupu motivima grada čini ih i svježim i novim iako je sam scenarij vizure već od prije poznat ali ne i isti. Grad i slika sada se prikazuju kao struktura autorskog doživljaja koji u sebi sadrži poetsku vrijednost pogotovo u koloritu koji ukupnom dojmu dodaje dodatnu dimenziju. Uvjerljiva izvedba slijedi dijalektičku logiku gradskih ikona i geometrijske, ponekad i monokromne reduktivnosti u detaljima i naglascima, kako bi ono već viđeno sada moglo biti prikazano na sebi svojstven i originalan način.

Siluete grada u kojem sve djeluje pomalo nestvarno zbog igre svjetla i sjena, geometrizam likova uhvaćenih na ulici, lažno nestajanje slike u magli, redoviti odsjaj pločnika ispod tamna neba, razlijevanje krošnji od zelene prema smeđoj, monokromatsko naglašavanje horizonta vizure i dodavanje kružnih i kvadratnih detalja, potom i spirala, razlomljenost figure, upućuje na elemente one slikarske kulture i umijeća što inicijativom i ponekim detaljem vidljivo nasljeđuje inspiraciju ukrajinskih avangardnih slikara kao što su Vladimir Baranov ili Aleksander Bogmazov. Naravno, budući da se Olena Sokolovska školovala na Likovnoj akademiji u Lavovu i potiče iz Ukrajine, to nije nimalo neobično, ali je za naše umjetničke prilike veoma slobodno, otvoreno i dobrodošlo.

Postati dijelom grada i njegove kulture s težnjom da se sam taj grad, naš Zagreb, zabilježi jednim drugačijim i osobnim likovnim naporom značajan je moment. Najbolje se to vidi na samim slikama gdje crvenkasta ili zlatna boja čine njihovu površinu kroz koju izbijaju detalji unutrašnjosti, često neonskih reklama koje poput nekih kocki dematerijalizraju perspektivu iako pri tome sama panorama korespondira sa strukturom kolektivne memorije, svijesti i znanja. Taj ”ekranski efekt” u slikama Olene Sokolovske jedinstven je još i zato što se svjetlost često manifestira iz same slike a ne dolazi izvana, baš kao u čitavom nizu bizantskih ikonopisa koji su nastali kao oblikovanje nečeg što je sveto i stoga posebno glede našeg iskustva i pogleda na svijet. U tom detalju veoma se jasno uočava poseban odnos kojeg autorica ima prema Zagrebu pa se zato i ova izložba s pravom naziva: Zagreb, kak imam te rad.

Olena Sokolovska: Zagreb kak imam te rad, izložba slika u Galerija Osmijeha, Radićeva 37., otvara se  4. 6 .2018. u ponedjeljak u 20.00 sati