Piše: Velimir Visković

Slušam upravo u podnevnim vijesti prigodni govor predsjednice u povodu privremenog izmještanja njezina Ureda u Osijek.

Ništa novo i bitno, ponovo je okrznula Plenkovićevu vladu predstavljajući se zaštitnicom najširih, socijalno ugroženih slojeva. Predsjednički izbori, očito, nisu daleko pa se kritika unekoliko može razumjeti kao izborno pozicioniranje.

U svemu tome ne mogu, kao netko tko se bavi jezikom i stilom, ne primijetiti da predsjednica opet o sebi govori kao o “državnici”. Ne znam je li ona baš posve svjesna semantičke razlike između neutralnog “političarka” i vrijednosno markiranog “državnik”. Državnik/ica, naime, ne može biti baš svaki političar; državnik je samo onaj tko je globalno formatiran, kao protagonist svjetske politike, osoba s velikim iskustvom i neprijepornim autoritetom kod kuće i u svijetu. I tko ne osjeća potrebu da se poput piljarice svađa s nekakvim Milanovićem ili Jandrokovićem.
U svakom slučaju, razmetljivo je, i bez pokrića, kad netko tko je na čelu jedne male zemlje, ekonomski, geopolitički i vojno zapravo beznačajne, pa još tek u prvom mandatu, govori sam o sebi kao o “državniku/ici”. Tek ćemo vidjeti hoće li njezina politička rola doista biti i državnička!