Kalifornijski državni zatvor Corcoran prenapućeni je dom nekolicine razglašenih ljudi: tu je Rodney Alcala aka Dating Game Killer, Juan Corona, koji je 1971. ubio dvadeset i petoro ljudi, Dana Ewell, koji služi tri životne kazne za ubojstva koja je bolje ne spominjati, serijski silovatelj i otmičar Phillip Garrido, i mnogi, mnogi drugi ugledni građani USA koji možda nisu imali toliko sreće kao mi.

Početkom jeseni 2013. u Corcoran je stigao glas o dolasku Ernesta „Angela“ Cruza, da bi 15. studenog u jedan od najopasnijih američkih zatvora osobno ušao i „zli duh“ Mara Salvatrucha, živopisnog centralnoameričkog zatvorskog ganga čiji moralni kod nje bio manje atraktivan od tatooa koji su prekrivali lica i tijela njegovih članova. Angel Cruz osuđen je na doživotan zatvor i deset godina bez mogućnosti pomilovanja zbog ubojstva plastičnom žlicom za cipele dvojice muškaraca koji su dječaku pred prodavaonicom obuće pokušali oduzeti žuti bicikl.

Slučaj je htio da dva-tri mjeseca ranije i kasnije u Corcoran stignu i Cornelio Carnal Montoya, koji je izbjegao akciju ‘Crna udovica’ ali ne i uhićenje – odmah recimo nećak Jamesa ‘Tibbsa’ Morada, jednoga od utemeljitelja La Nuestra Familie – baš kao i samozatajni ideolog druge generacije Aryan Brotherhooda, Eugen N. Bronstein, koji je pompozno premješten iz zatvora Marion u kojemu je ubio više ljudi no prije no što je u njega stupio na odsluženje tri doživotne zatvorske kazne. Da, Carnal je osuđen na 99 godina zatvora zbog dinamitiranja lijesa svoga punca, smatrajući ga ne manje odgovorim za hapšenje Tibbsa no posljednju stražu koja ga ispraćala.

Angel, Carnal i N. uskoro će ukrstiti životne putove na izrazito bizaran način. Po privilegiji autoriteta u gangovima kojima su pripadali, sva su trojica većinu svoga opipljivog vremena provodili – čitajući. U stvari, moglo bi se bez krzmanja kazati da su ti okorjeli kriminalci bili neprikosnoveni eruditi. To make a long story short, za jedne od šetnji Carnal je Angela upitao proganjaju li ga u snovima, ili moguće i na javi, duhovi ljudi koje je pobio. Angel je netrimice gledajući u Montoyu odgovorio bespogovorno potvrdno. Carnal je pitao Angela je li se ikada pitao kako je to moguće. Angel je shvaćao na što Carnal smjera, jer rafinirani sugovornik poput Cornelia Montoye nije hajao za psihologijsku modernu mitologiju, nego se tu Angel zamislio nad ontološkim statusom utvara: kako je uopće moguće da nebiće jest, kako bi to u Sofistu pitao Platon, kojega je N. upravo posudio Angelu, pobrisavši prethodno gumicom sve marginalije Ernesta Angela Cruza, koji je djelo pročitao odmah po dolasku, 17. na 18. studeni. Sam tijek rasprave širem bi čiteteljstvu bio moguće manje zanimljiv ili zamoran, pa se zadržimo na izvanjskim činjenicama koje su pratile njenu dijalektiku: do konca tjedna, ili do ponedjeljka, nitko nije bio sasvim siguran jer u zatvoru ovog tipa u vremenu se nije lakše orijentirati no u prostoru, Angel, Carnal i Bronstein svakodnevno su dva sata šetali krugom pretresajući sve metafizičke finese ovog starodrevnog problema, sve dok Bronsteinu nije na pamet palo da bi upravo zbog ovog novouspostavljenog zajedništva, koje je multikulturalno trancendiralo granice i predrasude rase i ganga, njih tri mogli utemeljiti novi, univerzalni nadgang Peripatetika.

Naravno, vodstvu Arijanskog Bratstva i La Nuestra Familie na kraj pameti nije bilo imati ikakva, ma i kriminalna posla s Mara Salvatrucha, ali su brojni članovi sva tri klana, pridolazeći Peripateticima, uskoro okrupnili novi gang do mjere da su već u snježnoj veljači 2014., uz pomoć dijalektike i nasilja Peripatetici sasvim ovladali Corcoranom: nije više bilo moguće unijeti Humea, naručiti ubojstvo ili organizirati ilegalnu kladionicu bez njihova placeta i imprimatura. Kako je Ernesto Cruz uvijek opominjao: Mens sana in corpore sano!, tjelovježba je skladno usklađena s dnevnim orarom teorije: vojnici, najniži stupanj, pratili bi uvodna predavanja od Talesa do Predsokratika, i da ne izvodimo cijelu hijerarhizaciju, struktura je ganga pratila curriculum studija filozofije dostojnog Tübingena konca 19. stoljeća. Jasno, Kalifornija nije Atena, i poneka bi rasprava završila prerano fatalno, ali, broj je ubojstava ipak jenjavao, što je Juan Chapo Perez tumačio s pozicija intelektualističke etike: znanje nas mijenja u našem moralnom bitku, izjavio je upravniku zatvore Simonu F. Conweyu, logičkom pozitivistu čiji je ured krasio poster Moritza Schlicka. Conwey se nije usudio protusloviti, budući da je Chapo imao impozantne argumente i listu počinjenih zlodjela, i moglo bi se kazati da su Peripatetici preuzeli Corcoran i s ove strane ćelija.

Na ovom mjestu moram pretpostaviti da nevježe među nama nisu upoznate s teorijom stotog majmuna. Iako moguće nije u svakom detalju točna, u cjelini je priča istinita; jasno, riječ je o sofističkoj varijaciji, o pitanju koje zrno čini gomilu, o kvantom skoku naše svijesti štoviše, ali, poslušajmo napokon priču koliko god profana bila:

„Japanski majmun, Makaka Fuscata, proučavan je u divljini u razdoblju od preko 30 godina. Godine 1952., na otoku Koshima, znanstvenici su davali majmunima slatki krumpir. Budući da su ga bacili na plažu, krumpir je pao u pijesak. Majmunima se svidio okus sirovog slatkog krumpira, ali im je prljavština smetala. 18-mjesečna ženka nazvana Imo, pronašla je riješenje problema sa pranjem krumpira u obližnjem potoku. Prenijela je saznanje na majku. Njeni prijatelji su također naučili ovaj novi način i naučiili svoje majke isto. Ova kulturna inovacija postupno zarazila većinu majmuna pred očima znanstvenika. Između 1952. i 1958 svi mladi majmuni naučili su oprati slatki krumpir od pijeska, kako bi bio ukusniji. Odrasli, samo koji su imitirali svoju djecu, naučili su ovaj društveni napredak. Ostali odrasli su nastavili jesti prljavi slatki krumpir.

Onda se dogodilo nešto zapanjujuće. U jesen 1958. godine određeni broj Koshima majmuna je ispirao slatki krumpir – točan broj nije poznat.

Pretpostavimo da kada sunce izašlo jednog jutra bilo je 99 majmuna na otoku Koshima koji su naučili oprati slatki krumpir. Nadalje pretpostavimo da je kasnije toga jutra, stoti majmun naučio oprati krumpir.

Onda se to dogodilo!

Navečer su gotovo svi u plemenu prali slatki krumpir prije nego što su ga jeli. Dodana energija ovog stotog majmuna nekako je stvorila ideološki proboj. Najviše iznenađuje stvar, primijetio je tim znanstvenika, da je navika pranja slatkog krumpira onda preskočila more … kolonije majmuna na drugim otocima i kopnu na Takasakiyama, počeli su pranje slatkog krumpira.“

Zašto smo ispričali ovu priču? Naravno, jasno vam je: zidove je Corcorana kvantni skok duha olako preskočio.

Iako nije bilo transfera zatvorenika, Tampa, iako jedan od najokrutnijih zatvora USA, o Uskrsu je otkazao narudžbu metamfetamina. Zatvorenici su se skupili u dvorištu i gangovi su naizmjence, po četvrt sata svaki, grlenim glasovima stotina prezrenih na svijetu, naizust recitirali Aristotelov Organon. No, tu nije bio kraj! Dapače, to čak nije bio ni kraj početka. Na otoku Petak, ruski je pandan Alcatraza zabilježio fascinantnu pojavu epikurejstva, proplamsaj i uskrsnuće te filozofije iz vrta! Mihail Solinik, serijski ubojica, bivši profesor astrofizike u Nižnjem Novogordu, vrlo je jednostavno objašnjavao ovu nenadanu sklonost atomizmu i hedonizmu tamošnjih utamničenika: samice su nas atomizirale, iznova osvojeno zajedništvo u duhu prepustilo užitku.

Posljedica ovog fenomena isprva je bilo preuzimanja kontrole nad filozofskim izdavaštvom u USA i Europi, da bi se doskora uspostavila posvemašnja kontrola nad razgranatom mrežom katedri filozofije na svim relevantnim univerzitetima s obje strane Atlantika. Ilegalna proizvodnja filozofema uzela je tolikog maha da SAD razmišljaju o uvođenju svojevrsne prohibicije, budući da je gotovo cjelokupna humanistička produkcija u rukama organiziranog kriminala. Dr.phil.sci.Michael Bonanno zvan ‘Stupido’ – jedini je od svih članova svih pet njujorških familija imao doktorat filozovije s temom smrti u poznohelenističkoj filozofiji – cinično je situaciju komentirao citatom: Ubi nas prejaka reč!, na što su familije Genovese i Gambino odgovorile kritičkim izdanjem Summa contra gentiles. USA administracija morala je reagirati: izdala je prohibicijski ukaz koji je glasio: Whereof one cannot speak, thereof one must be silent. Oglušiti se na ovu zabranu, značilo je riskirati 15 godina zatvora, što će se kasnije pokazati spasovno.

EU razmišlja kako da se pozicionira spram ovog problema budući da zatvaranje unutar schengenskih granica više nije opcija, a i kada bi to bilo moguće, proturječilo bi temeljnim europskim idejama slobode kretanja ideja, ljudi i roba. Eros mlađeg naraštaja za filozofiju poprima oblik masovne histerije: diljem Europe stotine tisuća mladih ljudi studira septem artes liberales, nagrizajući posljednje preostatke javnoga morala. Hrvatska, na sreću, odolijeva ovoj pošasti, iako je registriran jedan slučaj doktorata filozofije ekonomije, za što ministar unutarnjih poslova kaže da ne bi trebalo izazivati poseban pozor jer stvari pod kontrolom.

Zatvori postaju jedine utvrde prosvijete. Ljudi čine teška kriminalna djela ne bi se probili u njih. Ostatak svijeta uronuo je u neomedijevalni mrak: bulje u realitye sapleti društvenim mrežama. Zatvorenici ne žele van, u tu mundijalnu duhovnu pustoš. Mudnus inversus. The end.