Milko Valent: ROSA, SMRT, DEMOKRACIJA

ROSA, SMRT, DEMOKRACIJA

život rose najkraća je izravna
demokracija brze smrti.

osvijetljeni piksel je novi Bog. on je
bitna dubina površinskih radova.
više se ne postavlja pitanje kako rad
radi. svi se pouzdaju u znanje piksela.
diljem svijeta kult piksela raste sve do
poetske veličine Sunca.

Stonehenge.
zeleno mjesto organiziranog kamenja.
nedaleko od jednog kamena upoznao
si djevojku. zove se Brunhilde. to je
lijepo ime. Brunhilde je iz Njemačke u
kojoj nema tako dobro organiziranog
kamenja. dragulji Bavarske na njenim
prisnim usnama blistali su kao Božić u
ratnom Münchenu. njezin stari djed još
uvijek s radošću spominje Treći Reich.
dani su prolazili. u hodu smo recitirali
poeziju. znaš, mi smo poezija koja hoda,
rekla je tiho Brunhilde dok smo kružili
oko kruga Stonehengea i gledali kako
na zelenim livadama iz kamenog doba
umiru zaigrana stara djetinjstva i svako
jutro otvorena rosa. zapravo, rekla je
Brunhilde, smrti nema. kad ti je teško
slušaj Wagnera.

blizu Salisburyja unajmili ste sobu.
igrali ste igre za odrasle i videoigrice.
ti si se sjetio kolege knjižničara koji ih
igra 12 sati dnevno. ostatak dana čita
zamršene labirinte Borgesa i sv. Tome
i na Facebooku lijepi fotografije svojega
lica na kojemu su ružičaste naočale.

koljena nam se dodiruju, oči su nam
uprte u monitor laptopa. videoigrice su
pune života i smrti. lutamo virtualnim
zgarištima na kojima su prvi kreteni
palili vatre. ulazimo u sirotinjski predio
raznih megalopolisa gdje domaćice na
otvorenom kuhaju pekmez od šljiva. sa
svim strana napadaju nas pretila tijela
zombija. na njima otvorena rosa najbrže
umire. izravna demokracija smrti je u
porastu. objekti pikselizirane stvarnosti
postaju stil života. ti i Brunhilde živite kao
prljavi pećinski ljudi. uopće se ne perete,
ne kupate se, jedete nepoznatu hranu
iz lijepo dizajniranih engleskih konzervi.
svako jutra isijavate smeđi meki proljev
na nedužnu bijelu keramiku.

tehnologizirani stil života. ples virtualnih
obmana. razvili ste navigaciju gotovo do
savršenstva. tihi alati u vašim rukama
krote divlje farme raznobojnih piksela u
komunikacijskim sustavima dnevnih snova.
prelazite s jedne razine na drugu razinu.
u stankama slušate toplu slinu i Wagnera.
gubite se u pornografskom voajerizmu.
Brunhilde sjedi na tvojim koljenima i vješto
upravlja mišem orošenim posve otvorenom
rosom gustog znoja. cilj je jasan: to je
paralelan užitak u pikseliziranom i vašem
mesu. to je virtuozna izmjena organske
tvari i žive anorganske materije.

male smrti zbivaju se svaku noć i svaki dan.
orgazme ste proglasili konceptualnom
poezijom. trujete se azurnim ljepilom u
plastičnim vrećicama. na vašim tronutim
spolovilima rastu njivice stvarne gljivice.
teorija i praksa diktatorskih naredbi malih,
sićušnih, no moćnih piksela. vi samo
mislite da mislite. gubite se u užitku, dok
radno stanovništvo pitomog kraja oko
Stonehengea vadi gomolje krumpira iz
zemlje. zemlja je psihotična majka. uz
jestive gomolje neurotično proizvodi i
nejestive grmove i grmalje.

Engleska je divno mjesto za umiranje
identiteta. uđeš li u pub koji ima WI-FI,
alkohol i internet postaju tvoja virtualna
sudbina. nakon pola sata postaješ brza
nomadska čestica kapitalizma. nagla
ideja! u listopadu je vrijeme za stvarnu
stvarnost. Brunhilde te vodi u svoj grad
na Oktoberfest.

krijesnice nikad ne svijetle uzalud. rosa,
demokracija i smrt uvijek su tu kao i kola
hitne pomoći.