– Moj je slobodan pad
i vrtoglavica vrisak i muk
– a tuga mi je sreća
voda toplog mora
u koju se ulijem nakon što me brzaci umore
i izlome
– Tvoja računi u banci
kilometraža na traci
kancelarija i kuća
na dva kraja puta vječno ista
(opremljena pojasima za spasavanje najnovije generacije)
sigurnosna performansa u tvoja dva metra prostora
za manevrisanje
– Moja je pučina cijela i linija horizonta
(i ona otvorenog fronta
prsa u prsa)
– Moji su i ožiljci svjedočanstva punih pluća
– Tvoja botoksa
operacija i ležaljka plastična
(iz koje poziraš tijela nauznačna
što skriva stomak i kratke noge)
– Tvoj je dušek na naduvavanje
i sigurnost agencijskog poslovanja
(i račun s godišnjeg odmora koji ćeš otplaćivati u ratama)
– Tvoj je album s fejzbuka
jedino čvrsto agregatno stanje
ormarić pun tableta za ujednačeno bivstvovanje
bez turbulencija
– Moja su stopala stonoge
i kraci hobotnice
– i čitav svijet skritih litica
s kojih ću ponovo letjeti i padati
obnovljena i ustrijeljena još hiljadu puta
ptica

– Tvoji su ali i možda
– Moji ovdje i sad

– Tvoja je fotelja u bašti omiljenog kafića
( kad nije kauč iz doba socijalizma u koji ti majka prinosi palačinke s pekmezom)
dok se tobož ljutiš što nemaš opet kad
da oburdaš tu među
komšijsku što zaklanja ti pogled
ne da
da sabereš ta dva broja
(- Vasiona je torba moja)
te dvije boje
u kojima balansiraš cjepidlački uskraćen za cijeli jedan život između