BETON JE UVIJEK KREATIVAN
najveća prednost samoće je tišina.
nikad neću zaboraviti Ohio. nikad
neću zaboraviti Alice Cleveland.
pomodna neuroza prožela je sve
rodnice u gladovanju. u medijima i
književnosti ta neuroza naziva se
ljubav. Ona i On, Druga i Drugi, vole
se na predavanjima, na seminarima i
u šetnji sveučilišnim dvorištem. ipak,
ponekad bih rado bio sâm i gladio
tvrdu površinu studentske zgrade.
beton je uvijek kreativan. uspijeva u
svim oblicima. stambene skulpture to
dokazuju. beton je čudo od likovnog
materijala. ako je armiran čelikom i
dovoljno debeo, omogućuje ono čemu
su tako očajno stremili bukom frustrirani
pećinski umjetnici. omogućuje tišinu,
najbolju izolaciju od prirode i društva.
tišina je dragocjena i u zajedničkom
kućanstvu. ti si jedna od onih osoba s
posebnim potrebama, suosjećajno mi
kaže Alice Cleveland iz Clevelanda,
studentica sociologije s kojom živim već
dva tjedna. Alice se po kampusu hvali
prijateljicama da me u Noći otvorenih
vrata osvojila svojom inteligencijom. ne,
nije istina. osvojila me svojim tijelom
sazdanim od žitarica i poremećajima
u komunikaciji. eros je nepredvidiv.
pogled s 18. kata, Cleveland, Ohio.
pogled na jezero Erie. zatim prodoran
pogled na tvoj trokutić obavijen crnom
intimom francuskog egzistencijalizma.
takav pogled ne ostavlja ravnodušnim
nikoga, čak ni ravnodušnost plaćenog
serijskog ljubavnika. lecneš se i kažeš
jednostavno: ”WTF!”
živimo u zatvoru. živimo u prvom licu
jednine. otvorena rosa nije politički
korektna. na tvojim punim mainstream
usnama ideje nikad ne krvare. to
čine revolucionarna tijela uronjena
u brzu smrt.
velegradsko smeće guta jutarnju
zvijezdu. u isto vrijeme intelektualci
se spremaju na odlazak u knjižnice
gdje će u predahu čitati obnovu divljeg
kapitalizma na Divljem zapadu i sve
popularniju knjigu Svijet je postao Zapad.
nevolje s našom susjedom Judith
počinju već za vrijeme doručka. dok
u tišini uz jezero Erie žudno zobljemo
zobene pahuljice na mlijeku, Judith
sa svojeg balkona zbunjuje studente
i radničku klasu Amerike. svojim licem,
muškim, ledenim, uzvikuje da je spol
društveni konstrukt. drage drugarice,
voljene sestre, naša vagina je društveni
prostor, a ne prostor prirode. Alice s
našeg balkona žestoko protestira. viče
Judith da je glupa posesivna lezbijka.
Judith viče da teoriju roda i nebeskog
svoda duboko cijeni svaka samohrana
spolna orijentacija kao i liberalna bjelina
svih naprednih mozgova. Alice mi kaže
da ipak razumije Judith, da je Judith
ujutro uvijek pomalo tužna i licemjerna,
što rječito pokazuje njezino ledeno
muško lice. ja hrabro uzvraćam Alice.
kažem da je beton uvijek kreativan.
nikada neću zaboraviti Ohio. u njemu
je stvaralački beton. Ohio je pjesma o
gipkoj čvrstoći pustinje. Ohio nikad ne
haje za mlada kampiranja u kampusu.
nikada neću zaboraviti Alice Cleveland.
nikad neću zaboraviti jutra s Alice. nikad
neću zaboraviti njezine usne prekrivene
međunarodnim zobenim pahuljicama
na mlijeku. armirani beton kao ojačana
rosa najveća je urbana zagonetka svijeta.
