KRAĐA HORMONA

Volim sebe rođenu
tek protegnutu meku pufnu
nježno roze zaljubljenu u poeziju kaligrafiju i pečate u vosku topljene 
I onu majicu što ima veliku tufnu
po sredini
koju sam čuvala da se nasloniš kad dođeš
Volim da se vozim čunom do Beške
i pišem Jeleninim stilom i izležavanja volim i slamnate šešire s velikim obodom i čipku ručno rađenu
vez i miris lavande u škrinjama sa donjim rubljem
A najviše se volim kad se dosadim sebi tako rođena
Pa ti ukradem hormone
pa se šutnem pod ormar i pustim prašinu na spomenar
Obučem onu vreću za znojenje i slušalice
pa se presvučem u zmijsko tijelo već do naredne stranice
na kojoj tačku štiklom zabadam
i nikom se ne pravdam
i ludujem i skitam bacam laso gonim stoku
i sa svakim sam na ti
kad odmaram se na boku
po jednog ljubavnika u gradu svakom
I kad me baš boli briga gdje si ti