VRIJEME ZA POSJETE

Mrtvi zbunjeno šeću snovima
I misle da su živi
Nailaze na nerazumijevanje
I izbjegavanje
Dok traže neko poznato lice
Proživljavajući opet svu nelagodu
Ovoga svijeta
Kao u rubrici Nepoznato o poznatom
U snove mi dolaze majka i otac
Ali nikad zajedno
Majka me gleda
Nijemo i izgubljeno
Bože, kao da nije ona
Ali ja znam da je
Jer je čujem
Iako ne može govoriti
Kažem joj da je to sigurno zato što je mrtva
Ali ako mi da ruku
Odvest ću je negdje gdje to nikome neće smetati
Ona i dalje ne razumije
Samo se okrene i nestane za svojim izgubljenim glasom
Ali zbunjuje me otac
Kada dođe on govori
I svojeglav je do neprepoznatljivosti
Jednom je došao na vrata s teškim koferom
Otresao je zemlju s desnog ramena
Što me začudilo jer bio kremiran
I rekao da ga nešto guši
Da mora skinuti kravatu
Smjesta i brzo
Roditelji su katkad nerazumni kao mala djeca
Mrtav čovjek ne bi smio nositi tako teške kofere
Rekla sam mu
Jer bi se mogao razboljeti
Ili ne daj bože
Nešto još gore
Pokušavam objasniti roditeljima
Kako je njihovo stanje ozbiljno
I da se sad nikako ne smiju izlagati takvoj muci
Jer sve ima svoje mjesto i vrijeme
A ta su vremena prošla
To oni najbolje znaju
Jednostavno, nitko normalan ne želi doživjeti da postane premrtav za smrt
To je pogibljeno
Tako bi svatko mogao do iznemoglosti
I gdje je onda kraj?
Svaki put im to kažem
A oni naravno
Opet ispočetka
Po svome