Silvija Šesto o izbacivanju iz Društva hrvatskih književika

 

Pišem ovo za kolegice i kolege koji pitaju, Danas je dva tjedna kako nisam članica DHK, jer je prije dva tjedna na Skupštini pročitano je kako sam POSLALA pismo u kojem istupam. ISTINA jest da nisam poslala DHK nikakvo pismo, već sam objavljivala na fejsu nezadovoljstvo stanjem Društva u kojem sam godinama. Vrhunac mog nezadovoljstva bilo je prozivanje Ministarstva kulture od strane DHK gdje navode kako časopis KNJIŽEVNOST I DIJETE ukida Ministarstvo.

Stvari su potpuno drugačije. Naime, Ministarstvo nije dalo sredstva za časopis, jer je zaključilo da DHK na računu ima dovoljno sredstava da se taj jedini časopis koji prati produkciju za djecu i mlade ne ugasi, a to je daleko od konstatacije da Ministarstvo ukida časopis. No, od početka je časopis bio, očito, nešto sporedno. jedna od maćehinskih manifestacija. Vidi se to i po tome što se uplatnica za pretplatu časopisa nije slala, dok se to činilo za druga izdanja Društva.

Mogla sam i ne reagirati, mogla sam šutjeti kao što šuti većina. naravno, nisam, jer mi je stalo. Stalo mi je i do Društva, koje trenutno vode ljudi koji nisu dorasli njegovoj tradiciji, a to je vidljivo i po načinu na koji se rješavaju svojih članova kojima je doista stalo. Jaki su na riječima kad brane hrvatsku pisanu riječ, a slabi na djelima kad tako bitnu stvar kao što je književnost za djecu omalovažavaju na brojne načine.

Žao mi je što sam se trudila razmišljajući kako da doprinesem Društvu umjesto da samo čekam što će Društvo učiniti za mene. No, proći će i ovi ljudi, izlistati će se zasigurno nešto dobro, vjerujem u to, vjerujem u drage kolegice i kolege koje sam tamo ostavila iako je na Skupštini od 67 prisutnih, a članova je više od petstotinjak, digao glas samo moj kolega Ratko. svi ostali su odšutjeli. Razumijem, jer navedeno je da sam poslala pismo, iako sumnjam da bi podigli glas i u suprotnom. Razumijem. Ipak, ne mogu ne nadati se da će u budućnosti tu netko otvoriti usta. osim na domjenku.