Tri je u noći. Ne spavam. Digla sam se pisati o ponosu koji nikada nisam tako duboko osjetila kao sada u ovim danima nogometa i naših Vatrenih dječaka koji se lavovski, ali sportski bore.

Danima i satima sve čitam i odjednom osjećam ispod kože čitavu planetu.

Zadnji članak se odnosio na našeg (nisam zapamtila ime) trenera u Njemačkoj koji se sa petnaestogodišnjim sinom vozio kroz grad sa hrvatskom zastavicama na autu. Kaže da je 30 godina tamo, ali nikada nije ovako nešto doživio. Na semaforima ljudi otvaraju prozore, čestitaju, trube ( Nijemci, Arapi, Turci, Talijani, Rusi, Srbi, Afrikanci, Makedonci…). Viču, smiju se. Odjednom je zaplakao, suza suzu tjera. To je ta emocija koja je povezala milijune ljudi iz srca i  iz duše.

I kako onda ne bih bila bijesna na ono derište iz Mostara koje skandira kao navijač „ Nož, žica, Srebrenica“ i to na obljetnicu kada naš Danijel Subašić poklanja utakmicu majkama Srebrenice.
Kako ne bih bila bijesna kada mediji našeg Vidu proglašavaju fašistom (ne osvrćem se na pozdrave Ukrajini) koji kao šalje posebnu poruku Srbiji :“ Beograd gori“! A znaju li uopće ljudi da se „kafana“ u Kijevu zove ”Beograd” u koju su uvijek dolazili i on i Olić slaviti, da on govori: -Plaćam kad dolazim (sve časti), da je vlasnik Srbin Jovo kojem na kraju viče: – Jovo, ljubim te! I kako ne bih bila ljuta na sve ove naše domaće kritičare koji svaki dan traže dlaku u jajetu i to naravno negativnu. Naš smireni ponosni izbornik Dalić i naši nogometaši šalju sportske pozdrave za cijelu domovinu, za svijet i bore se zadnjim atomima snage. Zaista  stvaraju bajku,

Da, oni jesu ratnici, ali bez municije, bez mržnje. I dok mi prijatelj iz Srbije šalje video s navijačkog skupa, poslije utakmice s Engleskom, gdje muškarac u kockastom dresu otima s automobila albansku zastavu, kaže mi: -Bravo za Hrvate, tako treba! Nakon tri minute dolazi isti video od prijatelja albanca koji kaže:- Zašto nam to uradi, samo smo navijali! I dok iz Širokog Brijega odašiljaju nebuloze skandirajući protiv države u kojoj su rođeni i u kojoj žive, naši Vatreni pozdravljaju cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu. Dok se komšije prepucavaju kroz fašizam dotičući crnoplave dresove, naš Rakitić izjavljuje: – Mladen Krstajić (izbornik Srbije) mi je više od brata, najviše se kroz ove dane s njim čujem. Pratim ga i volim kao dio porodice. I dok Raketa govori nema ljepšeg osjećaja nego bit Hrvat, Pred Noletom skida kapu do poda i kao sportašu i kao čovjeku. Isto radi i Đoković nama. To je veličina, ali opet se javljaju oni koji to nikako ne mogu podnijeti.

Ovi naši junaci su uspjeli ujediniti cijelu Hrvatsku i iseljeništvo. Mnoge zemlje svijeta će u nedjelju navijati za nas. Nema ni lijevog ni desnog, ni starog ni mladog, ni bogatog ni sirota. Ovdje smo svi isti.! ZATO LJUDI (svi koji navijate) manite se politike i mržnje i rata, bar kroz ove dane. Navijajmo i dočekajmo ih čistom ljubavlju