Većina profesionalnih sportaša su u biti još uvijek djeca, zaostala u socijalnom ali i obrazovnom razvoju. Njihov se život odmalena svodi na teške i dosadne treninge i isključivu posvećenost jednoj jedinoj stvari – sportu. Zato, nije rijetko da završavaju dopisne škole i da su bez formalnog visokog obrazovanja jer jednostavno za to nemaju vremena. To je njihov naravni kompleks koji nerijetko nastoje riješiti po završetku karijere pa tek tada upisuju fakultete (npr. Ivica & Janica Kostelić). Ono što usput uspiju naučiti jest kućni i ono malo društvenog odgoja koji im se dopusti kao nagrada za sportski trud.
Kada dijete od 5-6 godina napravi nešto nedolično, npr. ošamari oca, svi to prihvaćamo s osmjehom i veseljem jer nam je simpatično no djeca često krivo protumače takvo naše ponašanje pa nastave sa šamaranjem očekujući smijeh i odobravanje.
Ono što smo jučer vidjeli, kada je Modrić pozvao Thompsona da otpjeva pjesmu posvećenu genima kamenim, je tipičan primjer nezrelog djeteta koje je htjelo samo razveseliti naciju znajući da velika većina obožava pjesme tog pjevača. Uopće ne želim misliti da je Luka obožavatelj crnokošuljaša i da podupire ljubav prema nacistima, on za to jednostavno nije sposoban. Krivi su, naravno, roditelji, ali ne njegovi nego roditelji nacije, oni koji vode ovu veliku obitelj Hrvata i koji putem konstantnog skoro tridesetgodišnjeg nabrijavanja svoje “djece” ostvaruju cilj, a to je ostanak na čelu te obitelji.
I jučer nam je, kao i svih ovih prošlih godina, podvaljeno kukavičje jaje; mi kao nedorasla djeca, ponovno smo ga po ne znam koji puta uspjeli progutati. Kada umjesto Thopsona neki drugi Luka na pozornici koju gleda cijela nacija zaželi neku od pjesama Jure Stublića, e tada ću znati da živim u pravoj obitelji
.
