NIŠTA OD OBIČNOG

uđi među njih i sjedi među njima. to je obično, tako, to su ljudi.
ništa si ne uzimaj od svega, toga običnog, nemoj davati ništa,
od sebe, ništa obično – danas je bilo jučer, moraš to dobro znati.
upamtiti!, ako ne ide drugačije, da te smijeh ne svlada, još se i
rastužiš nad neutješnim plačem nekog dječaka ili djevojčice, nemoj!,
to tako obično, kako biva, samo sjedi, nepomično, oni oboje imaju
sebe, oboje svoje roditelje, oboje neće shvatiti mnoge stvari.
jedno od njih, jedno od njih, koje već ne ugledaš kako srdito kmeči
i krešti kroz suze i drži se za oznojenu glavu, pa crveno lice,
sve to jer je vrabac samo svojeglavi vrabac, tako obično.
sjedi mirno – svojeglavi ljudi, utješivi, obično jesu, nepomirljivo je.
odluči i trenutak je tu: zatvori oči i sruši se sa stolcem na zeleni
tepison, skroz obično, budi dolje i želi da te nitko ne krene pridići.
nastavi žmiriti, onda neće, obično neće.