.

Pjesma je život

…ne gledam telku, ne slušam radio (okey možda radio da), ne čitam novine.
Tužna vijest je tužna vijest. Tužno mi je još uvijek i zasuze mi oči na Arsenove pjesme.
Arsena sam poznavala, Olivera nikada srela. Odrastala sam uz pjesme i jednog i drugog.
Koliko znam horoskopske Strijelce a recimo da ih znam, Strijelci su posvećeni životu a pojam smrti racionaliziraju i ne dramatiziraju. Žaluju ali ne dramatiziraju, jer važno je ono za života a onome kasnije ionako malo znamo.
Emotivni i suosjećajni a iznad svega iznimno duhoviti, u stvari sve okreću na šalu.
Oliver bi se vjerojatno i sam našalio sa spornim telegramom
a nekako ne vjerujem da je bio tip čovjeka koji bi želio da itko žaluje njemu u spomen.
Svejedno, nekako djeluje suvišno pa i neprimjereno, je li ili nije opravdan sutrašnji dan žalosti ili ne, i hoće li i tko sakupiti koji politički bod, time.
Što se mene tiče i Arsenu je u spomen trebao biti takav dan.
A opet, glazba je vječnost.
Neka budemo i zemlja u kojoj je proglašen dan žalosti zbog smrti pjevača. Ako ni zbog čega onda zbog značenja glazbe, pjesme, nota, ljepote pjesništva i glazbe koja duboko ostavlja trag u srcu i u životu svakog ljudskog bića.
Za mene to će biti i dan posvećen ljepoti glazbe ali i sjećanja na sve malo znane, neznane, sve popularne, manje popularne skladatelje i pjevače, instrumentaliste, aranžere koji su obilježili moje djetinjstvo, odrastanje..koji su mi pjevali dok sam putovala put mora ili se vraćala s mora vozeći se s roditelja i sestrom našim ljetnim magistralama.
Dok bih gledala moje roditelje kako plešu na kakvoj ljetnoj terasi, sva dremljiva s mašnama u kečkama.
Ak me razmete?
Živjela glazba.
Sve ostalo..pustimo.