Kuća svih nas
Mnogi su pokušali da me uvuku u svoje mržnje
Da me ubede da treba da mrzim Hrvatsku zbog rata
Kao da je samo Hrvatska ratovala
Da ne smem da pišem o Oliveru Dragojeviću ništa lepo
Zato što je rekao ne znam šta
Kao da nisu čuli njegove pesme i mnoge prećutne poruke ljubavi koje će ostati zauvek
Da ne smem da pišem o Bosni i Hercegovini kao jednoj državi
Već kao delu Srbije ili Hrvatske, i da zbog toga, što to nisu, ne treba da ih volim
Da ne smem pored Srbije da volim i onu Jugoslaviju, koju je voleo čitav svet
I koja je toliko toga dobrog dala i stvorila
Beskraj u svim mogućim sferama života
DA NE SMEM DA VOLIM
Što je poenta ovog teksta
A ko ne sme da voli, može samo da mrzi
A mržnja kakva god da je, podmukla, zlobna, pasivna, agresivna, nije dobra i nikada to neće biti
Mnogi su pokušali da me uvuku u svoje mržnje, navodno za moje dobro
I mnogi su, nažalost, naseli na razne mržnje
A da ni ne znaju da to ne vodi nikuda, osim u sve veći ambis i izolaciju
I da budućnost nije u tome – ko je koja nacija
Nego ko je kakav čovek i da se to najaviše pamti i beleži
Da jedini pravi ratovi koji će da se vode
To će biti oni ko je inspirativniji i bolji u svojim zanimanjima
U umetnosti i kulturi pre svega
U takav svet verujem
Za takav svet živim
I takav svet sam odavno stvorio u sebi
I jasno mi je da nisu svi takvi
Ali ko im je kriv, neću valjda u tome da ih podržim, u takvim pobudama
A siguran sam da negde duboko u sebi znaju da nisu u pravu
Mene zanima budućnost a kada ideš u nju
Ti gledaš da sve središ i pomiriš
Da svima bude bolje a i tebi zajedno sa njima
Ne da vučeš nekakav mrak iza sebe koji ne nosi ništa dobro
Nego da tražiš sve ono što je lepo
I da ga učiniš još lepšim
A da ono što nije
Pokušaš da popraviš
Mržnja nikome ništa dobro nije donela
Osim onima koji profitiraju od nje ili pakosnima koji se tako hrane, kakvi god da su im izgovori za to
Zato, molim vas, ne dozvolite da vas u nju uvuku
Ni prema komšiji, ni prema tamo nekome
Zato što je, navodno, rekao ovo ili ono, ili zato što je stranac
Svi smo mi svašta u jednom trenutku rekli
Svi smo mi stranci za nekoga
Ali kada nešto zavoliš, upoznaš, osetiš
Ti to ne možeš da mrziš
Isto kao što ne možeš da mrziš svoje najbliže
Kakvi god da su
Hoću da verujem u takav svet, svet ljubavi
I ne želim da ga niko blati
To nije samo moj svet, to nije samo moja kuća
To je kuća svih nas
I samo zajedno, udruženi, možemo u srećnu budućnost
Ovako, umesto prijateljstva brojaćemo mržnje i ko je sve koga
A to apsolutno ne vodi nikuda
Verujte mi na reč
Ljubav je uvek odgovor
Jedino tako se prevazilaze svi mogući nesporazumi
I doživljava katarza
Bilo lična, bilo kolektivna
