Dorta Jagić: NEONSKI IZLAZ

Fotografija: Ognjen Karbegović

NEONSKI IZLAZ

pomisliš što ja to pojedem još kao dijete pa
radim u svijetu za numeriranu pogaču roba
vičem stani stani među štapovima za vrijeme
i trčim tu gdje i najljepši konji umiru od blata rata i kuge

mi mi živi od nano-vlakana vlada zapetljani i
izgubljeni među munjama mjernih jedinica tražimo
na koljenima u zanosima i bratstvu
stakleno jezero gdje nema trske svijeta
dok kao ljekovito bilje
jedu nas fini industrijski instrumenti, roboti i novac
a penicilin je ipak slučajno nađen
i pocrnjela obitelj izbjeglica u parku
i ono ljubavno pismo u pustinji
kumrana

ima izlaz
kad uđeš u svoje srce tijelo kao u neonski aerodrom
uzletiš sa svojih ruku
u ekstazu mišića koji se svijaju oko nogu
presretnoga boga

pomisliš što ja to pojedem još kao dijete pa
radim u svijetu za numeriranu pogaču roba
vičem stani stani među štapovima za vrijeme
i trčim tu gdje i najljepši konji umiru od blata rata i kuge

mi mi živi od nano-vlakana vlada zapetljani i
izgubljeni među munjama mjernih jedinica tražimo
na koljenima u zanosima i bratstvu
stakleno jezero gdje nema trske svijeta
dok kao ljekovito bilje
jedu nas fini industrijski instrumenti, roboti i novac
a penicilin je ipak slučajno nađen
i pocrnjela obitelj izbjeglica u parku
i ono ljubavno pismo u pustinji
kumrana

ima izlaz
kad uđeš u svoje srce tijelo kao u neonski aerodrom
uzletiš sa svojih ruku
u ekstazu mišića koji se svijaju oko nogu
presretnoga boga