Naše dijete ostaje u vodama sna
koje se skupljaju u pazusima slova.

Posadit ćemo brezu, na tvoj brijeg.
Brijegu ćemo dati ime.
Brijeg nije brdo.

Rijeke kažu, dosta je, i namignu drveću.
Breza kaže, počešljaj me, i raspakira zupce djetinjstva.
U dlanovima zašušti vrijeme
kada su juhe bile krepke, a kanarinci pjevali razumljivo.

Breza nema ime.
Ime je crveno.
Breza je šuma.

Tamo gdje me hraniš, započinju moje oči.