Svaka Jelena pomisli barem jednom…

Svaka Jelena pomisli barem jednom u životu,
da je baš ona ta žena koje nema,
koja je svuda, i nigdje,
posebna, nedodirljiva, neopipljiva,
čarobna, snena, transcedentna,
pa ponosno dijeli Andrićeve citate,
Jelena o Jeleni,
a skoro sve Jelene su ovdje,
na svojim prašnjavim kaučima,
na plažama rješavaju križaljke,
sa svojim velikim zadnjicama
ulaze u more,
baš kao i Marije, Vesne, Natalije,
sve su one tu, žene željne da ih ima,
žene o kojima nitko nikad necć pisati.