Snježni leopard

Toliko je bijel da možeš oslijepiti
osim ako ga već ne vidiš od bjeline
šaren je poput perzijskog tepiha
istkanog ručicama iranskih djevojčica
toliko je krak da lovi svoje srhove i vibracije
brži je od svoje sjene, od trena, od vlastitih zjena
ako pripitomiš svoj pogled na svijet
odmah će te poraziti
brz je toliko da je na dva mjesta istodobno
skočit će ti u usta, u misli, u govor
poput šamana, a ti se budiš u znoju
i vidiš ga u njegovoj veličanstvenoj veličini:
iz jednog oka kaplje mu suza
iz drugog oka kaplje mu krv
spreman je na skok u tvoje srce
kandže mu od legendi satkane
može te ubiti pogledom
snježni leopard, na granici sna i jave
njegovog jedinog boravišta
i blješti u ponoć krikom božanskog skoka
i kad nevino zaspeš, pun dnevnog zaborava
on nad tobom bdije s visoka
kao pjesma, kao ono najveće Ništa