Piše: Đurđa Knežević

Ministarstvo Uprave RH, koje vodi ministar Lovro Kuščević, odbacilo je prijedlog Zakona o udžbenicima s obrazloženjem da je pisan u ženskom rodu. Na dosta burnu reakciju u javnosti Ministarstvo odgovara ovako: “Ministarstvo uprave dalo je svoje mišljenje na Nacrt prijedloga zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu u kojem se između ostalog nalazi i jedna primjedba nomotehničke naravi. Tom primjedbom se Ministarstvu znanosti i obrazovanja skreće pozornost da je u tekstu predmetnog prijedloga zakona potrebno koristiti uobičajenu zakonsku terminologiju u skladu s člankom 45. stavkom 1. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor gdje je propisano da se u aktima koriste imenice u muškom rodu, a samo iznimno u ženskom rodu”.

Vidimo, dakle, MU se na članak 45 stavak 1 Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor poziva u prepjevu. Naime, navedeni članak 45, stavak 1 glasi ovako: (1) U propisu se koriste imenice u muškom rodu, a samo iznimno u ženskom rodu, a ako sama priroda sadržaja to zahtijeva i u srednjem rodu.” Ne piše da ih treba (kako objašnjava Kuščevićev ured ili on sam) koristiti, već se navodi da se koriste, dakle da je to dosadašnja (običajna) praksa. Time je za njega stvar završena. Ako se muški rod kao dominantna jezička forma koristio u nas od stoljeća sedmog, onda (uskače pravni interpret Kuščević) onda ga TREBA koristiti i dalje. Nevolja je međutim što stavak 2 istog članka 45 govori sljedeće: “U smislu stavka 1. ovoga članka važna je mogućnost primjene članka 13. ovih Pravila (nadnaslov: Pisanje rodnih pojmova) o određenju značenja rodnih pojmova.” A što to govori članak 13 istih Pravila? Evo ga sa sva tri stavka. “(1) Propisi se moraju pisati rodno osjetljivim jezikom, tako da se koristi rodno neutralni oblik, primjerice: podnositelj tužbe, umjesto da se navodi podnositelj muškarac ili žena, podnositelj/ica, odnosno podnositelj ili podnositeljica.

(2) Radi jasnoće, manjeg opterećenja i izbjegavanja nepotrebne duljine teksta propisa, posebnom odredbom u članku kojim se daju objašnjenja, odnosno definicije pojmova ili u posebnom članku iza toga dat će se određenje korištenja pojmova s rodnim značenjem.

(3) Odredba kojom se uređuje sadržaj iz stavka 2. ovoga članka može glasiti: »Izrazi koji se koriste u ovome propisu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.«

Ovdje imamo nešto što bi Kuščević rado vidio (pa mu se i prividjelo) u članku 45 stavak 1, oblik morati (u Kuščevića, trebati), kojeg tamo nema. Ovdje, u članku 13, je taj imperativni oblik međutim jasno napisan i glasi “Propisi se MORAJU pisati rodno osjetljivim jezikom… . Drugi i treći stavak upravo reguliraju ono što je ministrica Divjak i učinila, to jest, stavila je rečenicu: »Izrazi koji se koriste u ovome propisu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.«

Metodološko-nomotehnička pravila su, dakako, mogla biti i jasnija, ali i ovako je očito da čak ni hrvatski propisi ne uzimaju bez daljnjega da je “rodno neutralno” i “muški rod” jedno te isto. Uostalom, kad bi i bilo dvojbe, jasno je što kažu norme višeg reda – od Ustava do međunarodnih konvencija: rodna ravnopravnost jedna od najviših zaštićenih vrijednosti, koje čine srž pravnog sistema.

Dublja žalost ove države je u interpretaciji. Osobito njezinih prvih službenika. Tako MU Kuščević objašnjava: “Primjerice, člankom 39., stavkom 1. Zakona o sustavu državne uprave propisano je da ministarstvom upravlja i njegovim radom rukovodi ministar, dok je člankom 4., stavkom 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisano da su neposredni nositelji odgojno-obrazovne djelatnosti učitelji, nastavnici, stručni suradnici, ravnatelji te ostali radnici”. I pored svih zakona, članaka, ali prije i iznad svega, mimo civilzacijskih dosega, reče i ostade živ! Netko bi mu morao dojaviti da nije stoljeće sedmo nego 21., da su žene u civiliziranom svijetu ravnopravne, uputiti ga da se upozna s propisima ove države u kojoj je na važnom ministarskom (ne i ministrantskom) mjestu. No ove posljednje rečenice su pomalo bespredmetne. To se u ovoj državi neće tako lako dogoditi. Naime, o svom, sličnom iskustvu javila se na twitteru Mirela Holy, “Ministrica Divjak nije prva pisala zakon u ženskom rodu. Sličnu reakciju doživjela sam i ja 2012. godine pod ‘lijevom’ Vladom kad je ministar uprave bio Arsen Bauk”.

A možda smo ipak stoljeću sedmom.