Piše: Slađana Bukovac (Facebook)

Nadam se da će se, zaključno s današnjim ubojstvom na istarskom ipsilonu, koje pukim slučajem nije završilo većim brojem mrtvih, konačno krenuti s ozbiljnim kažnjavanjem cestovnih desperadosa.
Ne postoji, niti bi smio postojati, privilegij na ubijanje, koji se stječe ako si potkožen novcem, ako si funkcioner, ili “iz ugledne obitelji”. Nema, i ne smije biti, olakotne okolnosti za gaženje ljudi u pijanom stanju, za vožnju, osobito sa službenim automobilom, s promilima u krvi. Niti za napuštanje mjesta nesreće. To mora biti zatvor, kraj funkcije, i kraj vozačke karijere.
Jedan kolega, s kojim ne dijelim politička uvjerenja, danas me pomalo ironično pitao ne bi li bilo zgodnije da je riječ o osobi iz HDZ-a. Kod recidiva kad je u pitanju pijana vožnja i udesi posve je svejedno iz koje su stranke. I jesu li u stranci uopće. Meni je ideološka pozicija Vojka Obersnela znatno bliža nego, recimo, stavovi gradonačelnika Požege. Ali u trenutku kada krene u napad na novinare, ili zataška da mu je vlastita pročelnica pijana pobjegla s mjesta nesreće, više ne dijelimo ništa. To nije pozicija navijanja, simpatije ili antipatije. Da ne dopustimo privilegiranima da doslovno gaze ljude, da ih melju u frontalnim sudarima, civilizacijski je minimum, ispod kojeg se ne bi smjelo.
Na Kantridi leži devetogodišnje dijete s ozbiljnim ozljedama, koje se nikad neće posve oporaviti od onog što je noćas vidjelo sa stražnjeg sjedala automobila. Njegov će cijeli život biti time određen, i na neki način osakaćen.
To jednostavno mora stati.