Piše: Zlatko GALL

Aretha Franklin, genijalna pjevačica soula, preminula je u 76. godini u Detroitu nakon podužeg hrvanja s rakom gušterače. Jedna od divovskih figura soula i neupitna ikona popularne glazbe imala je glazbene korijene duboko položene u gospel. Uostalom, kao kćerka pastora od ranog je djetinjstva pjevala u crkvenom zboru, a karijeru pop pjevačice započinje 1960. odlaskom u New York i potpisom za Columbia Records. Producent i lovac na talente John Hammond nastojao je Arethu Franklin predstaviti kao novu Billie Holiday što je bila pogrešna strategija pa su počeci karijere dali tek osrednje diskografske plodove. Prijelomna točka bio je prelazak na etiketu Atlantica i početak suradnje s znamenitim producentom Jerryjem Wexlerom koji je i potpisao njen izniman nastupni album „I Never Loved A Man The Way I Love You“. Objavljen 1967. album je – po Wexlerovoj zamisli – posegnuo za južnjačkim soulom uz suradnju s rhythm and blues glazbenicima koji su surađivali s Muscle Shoals studijom u Alabami. Na prvijencu su se tako našle iznimne teme poput izvanvremene „R-E-S-P-E-C-T“, naslovnog broja ili „Do Right Woman“, a formula – koja je uključivala bogate soul pozadinske vokale, R&B ritam sekciju i pop melodije – bila je uspješno primijenjena na nizu sljedećih izdanja. Arethin soul vokal na prvijencu za Atlantic je bljesnuo i u coverima Raya Charlesa „Drown In My Own Tears“ te „Good Times“ i „A Change Is Gonna Come“ Sama Cookea. I njeni vlastiti autorski prinosi nisu bili slabij. „Don’t Let Me Lose This Dream“, „Baby, Baby, Baby“, „Save Me“ i „Dr. Feelgood (Love Is a Serious Business)“ ostali su zapamćeni kao rasni brojevi soula. Jer, Kraljica soula je rođena.
Album „Lady Soul“ iz 1968. donio je još hitova i standarda potvrđujući superiornost u svakom žanru: od rhythm and blues-predložaka kao u „Chain Of Fools“ pa do eksplicitnijeg pop materijala kao u „Like A Natural Woman“ iz autorske radionice Gerryja Goffina i Carol King te covera godinu ranije hit skladbe „Groovin’“ Young Rascalsa… U svega 18 mjeseci tijekom 1967. i 1968. Aretha je imala čak deset Top 10 hitova, a uspješan se niz protegnuo i kroz sljedećih pet godina. Bila je naime i čista pop senzacija jer je njeno posvajanje tuđih pjesama – pa bila riječ o materijalu Otisa ili Raya Charlesa ili pak pop i rock hitova Beatlesa i Simona & Garfunkela – bilo jamstvo za novo neponovljivo glazbeno iskustvo.
Prihvaćena kao ultimativna globalna zvijezda popa, Aretha je bila i novi simbol samosvijesti crnačke Amerike. Pokazao je to i album „Young Gifted & Black“ iz 1972. koji je dao hit singl sa skladbama „Rock Steady“ i „Day Dreaming“, ali i iznimni gospel albumi „Spirit In The Dark“ (1970.) i dvostruki koncertni „Amazing Grace“ (1972.). Premda promjena ukusa masovne publike s Motown soula prema funku nije mnogo utjecala na njenu karijeru, u sedamdesetima je imala manje hitova i albuma nego li u ranijem „zlatnom desetljeću“. Ipak njen ugled vrhunske pjevačice ostaje neokrnjen.
Početkom osamdesetih odlazi na etiketu Arista i živi novi život između soul/gospel/jazzy publike koja hrli na Montreaux festival i onih sklonih mainstreamu te objavljuje solidne mainstream albume među kojima se ističe „Who’s Zoomin’ Who?“ iz 1985. prodan u platinastoj nakladi. Album je dao čak četiri hita, a među njima i duet s Annie Lennox „Sisters Are Doin’ It For Themselves“, koja je postala feministička himna. Gospel album „One Lord, One Faith, One Baptism“, još jedan prvorazredni zgoditak, objavljen 1987. svjedočio je pak o onoj drugoj strani Arethine glazbene osobnosti. Pravi povratak u negdašnju iznimnu formu zabilježen je projektom „A Rose Is Still A Rose“ iz 1998. Rađen s vrhunskim autorima i producentima R&B i hip-hop scene, pokazao je da se Aretha snalazi i u suvremenoj crnačkoj glazbenoj produkciji. Na istom je tragu bio i slijedeći studijski „So Damn Happy“ iz 2003. Nakon objavljivanja albuma osniva vlastitu diskografsku etiketu ali nakon dva projekta 2011. prelazi na RCO i okreće novi list suradnjom s producentima Babyfaceom i Andreom 3000 iz OutKast’a. Na albumu „Sings the Great Diva Classics“ svojim čudesnim vokalom i s novim „pobočnicima“ obradila je pjesme u rasponu od Gladys Knight i Barbre Streisand do Adele.
Aretha Franklin je desetljećima bila više od sjajne pjevačice (ne samo) soula: njene pjesme poput amblematske „R-E-S-P-E-C-T“ Otisa Reddinga, ostale su trajno nadahnuće svih koji su se zalagali za ravnopravnost i ljudska prava. Bez obzira na spol, rasu, naciju i vjeru. Baš kako i priliči Lady soul ili Kraljici soula.

ESENCIJALNA DISKOGRAFIJA

Songs Of Faith (1964.)
I Never Loved A Man (The Way I Love You) (1967.)
Lady Soul (1968.)
Aretha Now (1968.)
Soul’69. (1969.)
Spirit In The Dark (1970.)
Aretha Live In Filmore West (1971.)
Young Gifted & Black (1971.)
Amazing Grace (1972.)
Who’s Zoomin’ Who? (1985.)
Sparkle (1986.)
Through The Storm (1989.)
A Rose Is Still A Rose (1999.)
So Damn Happy (2003.)