Piše: Neven Matijaš (Facebook)

Dugo san razmišlja, u sveopćoj histeriji oko Uljanika i donija san odluku da uvo napišen… Zašto? Pa zato jer je Uljaniku dela i moj tac, i moj brat, i tamo su zaradili penzije… Je li moglo ispast drugajče, vjerovatno jest, ali se poklopija niz nesretnih okolnosti. Kad govorimo o Uljaniku, govorimo o povijesti Istre i Puljštine… Ako gremo samo par lit nazad, sjetit ćemo se kako su mediji i Uprava Uljanik grupe dizali to poduzeće do neba…. Govorilo se kako je (naj)uspješnije, kako su našli dobru tržišnu nišu, kako grade visokosofisticirane proizvode a sada je kompanija tako zaglibila da je upitno će li se i kako izvući… Dakle, netko je muvao…
Ne tako davno, prije nekoliko godina Uljanik je dokapitaliziran novcem svojih radnika koji su dizali kredite da bi kupili dionice i postali suvlasnici poduzeća u kojem delaju… Nisu rekli kolikim je novcem dokapitaliziran, ali zasigurno se mjeri u milijunima eura… Sjećam se kako su poslovne banke montirale kontejnere sa svojim zaposlenicima u Brodogradilište, a sve kako bi radnici mogli čim lakše uzeti kredit za dionice. Banke zaradile, managenement Uljanika doša do šoldi, a radnici do vlasništva… Tutti contenti
U Uljaniku su generacije majstora učile svoj zanat. Zanat je nešto što ne možete naučiti priko noći. Ni na fakultetu. Majstor se postaje nakon godina učenja. Od starijih kolega. Bilo da se radi o dobrom električaru, bravaru, stolaru, vodoinstalateru. Danas ja iman osjećaj da to naše društvo, ta naša država, kao da im ne trebaju ni jedno od tih zanimanja… Pripadam generaciji koja je uvijek učila od starijih, i nije mi problem ništo uraditi sam, ma da sam, čini mi se tu u manjini kad su moje generacije u pitanju. Ali, s druge strane vidim da kad trebate nekog majstora morate ga jako dugo čekati. (Pre)zauzeti su z delon. Osobno poznam ljude kojima su bravari rekli da su zauzeti do ljeta 2019. S druge strane, ide li Vam dijete u trogodišnju, Obrtničku školu, to uopće nije atraktivno, svi misle da mu ne gre učit i da nima neku perspektivu…A, kad pitam naše Istarske iseljenike u Americi, koji ovamo dojdu priko lita za obrtnička zanimanja, kažu da su obrtnici tamo jako dobro plaćeni i traženi i cijenjeni…Majstorski zanati teže napraviti „savršeni proizvod”. Ne pobrati novce na brzinu. Njima je bilo važno da je nečim što je proizvedeno ili popravljeno zadovoljna mušterija. Nažalost čujem da je i u Uljaniku sve manje Majstora.
Zašto je Uljanik bija tako dobar? U bivšoj državi a i nešto kasnije ima je upravu koja je politiku držala (po)dalje od njega… Mislin na Karla Radolovića i direktore prije njega. To su bili igrači koji su se znali nositi sa situacijon i udariti šakom o stol kada je to bilo potrebno. Ali su bili i skromni ljudi. Interesi poduzeća-firme-kompanije bili su na prvin mistu. Jednom je Karlo izjavija u jednom intervjuu za Glas Istre da su izgradili cijelu Verudu, a da mu je ža da nisu još i više, da su mogli… Da li su danas interesi kompanije na prvin mistu? Ne bih reka. Prosudite sami. Milijuni su nestali u Uljaniku. Govori se da je novac netransparentno potrošen, da Vlada nije kontrolirala kamo je poša. Negdje je. Forši u kakovu bičvu. Sjećan se da je Karlo Radolović pelja Renault 21. I da je bija star 20-ak lit pa su ga kolege molili da kambija auto jer da je star. Veliki Karlo je reka da ne rabi, da je auto dobar, ispravan…Neki dan sam vidio Rosandu u Audiju vrijednom po mojoj slobodnoj procjeni najmanje 400 000 Kn. Radnici govore da je vilu-kuću za odmor prepisa na tatu. Vani je normalno da imaš šoldi ako ti je kompanija uspješna, i to je u redu, ali ako ti je kompanija u problemima, odakle ti milijuni?
Privatizacija Uljanika počela je još 1990-tih. Sjećan se kao dite da mojim roditeljima nije bilo jasno što su to točno dionice iako je bila svojevrsna propaganda da se one kupuju. Danas, 27 god. kasnije vlasnici Uljanika ne mogu naći novac za plaće. Ako Uprava ne more riješit problem, javit će se Vladi RH. Hoće li Vlada pomoći? Će, koliko bude mogla… Govoru da imaju ograničenja… Svi ih imamo. I ja doma. Žena bi novu perilicu rublja i suđa, uspili smo skupiti samo za novi krevet. Za sada.
U mojoj široj fameji ne postoji niki ki ni dela u Uljaniku… Moj tac, brat, jedan barba, drugi barba, prvi zrman, još jedan prvi zrman, moja teta, njen muž, da ne nabrajan dalje… Kapin da Uljanik ne more naprid ovakov kakov sada jest. Ljudi, skupite glave, izaberite ozbiljne vođe između sebe, zavrnite rukave i homo na delo. Spasimo to poduzeće ako je ikako moguće. Oni koji ne moru, neće, ili ne znaju neka se maknu, neka daju prostora onima koji će, moru, znaju. Vlada ništo malo more pomoći, ali treba vidit kako dalje… More li se naprid samo s Knjigon narudžbi?
Ne moren a da ne postavin pitanje gdje je SIK Sindikat Istre i Kvarnera? Bulić bi odavno bio raspalio po ekipi koja je dovela do ove situacije, Ova nova ekipa jedva da je ništo i rekla…