Piše: Slađana Bukovac

Iz Pule kreću sutra u šest ujutro. Sedam autobusa Uljanikovaca, i jedan građana Pule, koji su odlučili s njima krenuti na to neizvjesno putovanje. Iz Rijeke, iz “Trećeg maja”, doći će ih otprilike isto toliko. S vrećicama u kojima su sendviči, jednako kao što putujemo vi, ili ja, svi mi koji povremeno odemo u pizzeriju ili ćevapdžinicu, ali si već odavno ne možemo priuštiti restorane, niti “vanpansionsku potrošnju”.
Doći će zbog toga što nisu primili plaću, a kooperanti “Uljanika” nisu je primili već nekoliko mjeseci. Doći će jer su prevareni, jer su mukotrpno gradili brodove čija je proizvodnja proizvodila isključivo gubitak.
Doći će jer su služili kao topovsko meso, kako bi prosperirala grupa ljudi koja je u međuvremenu zarađivala astronomske iznose, i sad samo čekaju da sva ta neugodna gužva prođe, kako bi nastavili živjeti u luksuzu, i kao poštovani građani, i stupovi društva.
Doći će jer nemaju pojma što će narednog tjedna jesti, i kako će kupiti knjige za školu (grad Pula, pored svih gradova u Hrvatskoj koji osiguravaju besplatne udžbenike, velikodušno je ponudio da im “subvencionira” dio troškova, i to isključivo ako je roditelj koji radi u Uljaniku jedini zaposlen u obitelji).
Doći će, uostalom, krajnje nerado. Ne znaju što da očekuju od države, kad su ih varali oni pored kojih su svaki dan prolazili na porti, uključujući predstavnike sindikata.
Doći će jer nemaju izbora.
Svi oni, koji ne razumiju značenje riječi “solidarnost”, koji su ih već osudili, i diskvalificirali, jer su imali dionice, jer je u dvodnevnom maršu kroz grad netko zapjevao Thompsona, jer su se “već trebali snaći negdje drugdje”, svi, i mnogi, takvi, na čelu s medijima koji su o ljudima koji pokušavaju preživjeti od svog mukotrpnog rada gradili takvu sliku, takvi su gori neprijatelji ovog društva, i opasniji korov od svih ovih političko-privrednih kriminalaca koji se bogate na njihovim, vašim, ili mojim leđima. Nema veće nesreće, i veće tragedije, od dehumaniziranog društva, i čovjeka bez empatije, i milosti. Zajednica koja se sastoji od takvih pojedinaca uvijek će završiti kao krpa za brisanje poda, baš kao što zaslužuje.
Oni sutra dolaze. U linku je objašnjeno da će na Jelačić placu biti u deset i trideset, navedeno je kojim će se smjerom kretati do Markovog trga.
Nemojte ih ostavite same. Ako ste pronicljivi, bit će vam jasno da ih je upropastilo ono što upropaštava, ili je upropastilo, i vas same. Da su u pitanju samo nijanse. Da imamo državu u kojoj se rad smatra prezira vrijednom aktivnošću za ljude koji se “loše snalaze”. Da je raditi smiješno, i prezira vrijedno, ako čovjek ima alternativu: članstvo u partiji, urlanje u lažnoj mirovini, otvaranje mutnih tvrtki koje uglavnom služe za pranje novca.
Država ima smisla, i njezina se zrelost prepoznaje upravo po tome kako u njoj žive, i koliko su pravno zaštićeni, ljudi koji se “ne snalaze”. Koji su sposobni isključivo raditi, i za to očekivati plaću. Bez prostora za manevar, bez druge opcije i dodatnih prihoda. Oni su kost svake zemlje, njezin tvrdi skelet, na koji se potom slažu mišići i masnoće, različiti tipovi kože. Oni su kičma; jednom kad nam posve slome kičmu, više nemamo šanse.
Oni ,dakle, sutra dolaze. To su mnogo veće, i izdržljivije zvijezde od Mandžukića i Modrića, jer su zvijezde naše realnosti, i našeg kolektivnog očaja. Pozdravite ih kako zaslužuju. Bez euforije, ludila, zastava.
Samo svojim prisustvom, pokažite da ste dio istog problema, i da također zahtijevate rješenje.