Stranka promijenimo Hrvatsku smatra da industrijska politika u Hrvatskoj ne postoji, a kada je tako onda propadanje proizvodnje nije čudno. Brodogradnja je važan dio industrije koji ne smijemo napustiti, ali ona niti ovakva ne može opstati.

Smatramo da je restrukturiranje brodogradnje provedeno neozbiljno i formalno zbog uvjeta za ulazak u EU. Tu mislimo da vlasničko restrukturiranje gdje se država povukla kao većinski vlasnik misleći da će time riješiti probleme i da će brodogradilišta nakon toga poslovati bez problema. Svuda u svijetu brodogradnja ima probleme ali se država aktivno uključuje kada i koliko treba.

Najvažniji segmenti restrukturiranja nisu provedeni, a to su: organizacijsko-upravljačko, proizvodno-programsko-tehnološko i financijsko restrukturiranje. Uz ovako dugo prosječno vrijeme izgradnje broda, previsoke kamate na kredite, lošu upravljačku strukturu i neodgovornost nema rješenja. Zato su rješenja u značajnom povećanju produktivnosti i efikasnosti, drastično nižim kamatama i boljem upravljanju i organizaciji. Hrvatska brodogradnja ne može konkurirati u serijskoj proizvodnji brodova, ali zato može u proizvodnji specijaliziranih i tehnički zahtjevnih brodova sa skupom opremom.

Primjer za rješenje može biti talijanski brodograditelj Fincantieri iz Trsta, koji ima godišnji prihod oko 5 milijardi eura, oko 20 tisuća zaposlenih i koji je integrirao sva manja brodogradilišta u Italiji. No, oni imaju kvalitetno poslovno upravljanje i vrlo povoljne uvjete financiranja. Tamo je ključni dioničar „Fintecna“ (financijska institucija) čiji je opet dominantni dioničar ministarstvo gospodarstva. To je ilustrativan primjer ispreplitanja privatnog i državnog interesa na jasnim temeljima. O tome se kod nas malo zna a još manje govori. Stoga u našem slučaju HBOR mora preuzeti daleko veću ulogu u financiranju brodogradnje. Dosadašnja praksa sanacija proračunskim novcem bez kontrole učinaka je pogrešna jer stvara neodgovornost i plodno tlo za političku korupciju i klijentelizam.

Sva brodogradilišta u Splitu, Trogiru, Rijeci i Puli nalaze se na najljepšim lokacijama i imaju ogromne površine zemljišta u svojoj imovini. Oni koji su 90-tih provodili pretvorbu i privatizaciju po modelu „zaduži, otpusti radnike, kupi jeftino i prodaj skupo nekretnine“ danas ponovo to namjeravaju učiniti s brodogradilištima i na njihovim lokacijama sagraditi hotele i marine.

Na sceni je pokušaj da se brodogradnja najprije prikaže javnosti kao vreća bez dna i besperspektivna pri čemu interesnim skupinama obilato pomažu „priznati nezavisni stručnjaci“ i određeni novinari koji svi zajedno godinama rade na uništavanju proizvodnje i industrije u Hrvatskoj.

Hrvatska spada među 10 nacija koje znaju proizvesti najsloženije brodove na svijetu, aza neke modele su dobivali prestižna svjetska priznanja. Nema te brodogradnje koju na vidljiv ili skriveni način ne pomaže država zbog povremenih oscilacija na svjetskom tržištu, izradi skupih prototipova, ali i grešaka uprava koje tamo, za razliku od nas, bivaju sankcionirane. Sasvim je jasno da u Hrvatskoj ne mogu opstati svih pet brodogradilišta, ali ako ostanu dva ili tri ili to postane jedan holding onda to mora biti pravo restrukturiranje uz državnu pomoć, odnosno njene razvojne banke i banke za poticanje izvoza. Tako sve uređene zemlje rade. Samo u prošloj godini je južnokorejska vlada spasila jedno od najvećih brodogradilišta u J. Koreji i svijetu „Daewoo“ uloživši 2,9 milijrde dolara.
I dok bi neke interesne skupine ukinule brodogradnju kao besperspektivnu Saudijska Arabija uz stratešku pomoć južnokorejskih brodogradilišta namjerava izgraditi najveće brodogradilište na svijetu.

Brodogradnja je svim državama u isto vrijeme i prednost i teret, ali i važna industrija za razvoj i nove tehnologije. Neka od naših brodogradilišta se relativno brzo mogu uklopiti u proizvodnju dijelova za automobile, opremu za obnovljive izvore energije, vojne brodove, servisiranje plovila i slično. Tu je njihova tržišna prilika i moraju se prilagođavati. Mi imamo još uvijek svjetski priznate inženjere brodogradnje usprkos činjenici da su mnogi otišli, pa tako u Kini imamo pravu malu koloniju naših inženjera brodogradnje o strojarstva. Pored toga, naša brodogradilišta godišnje državi plaćaju preko 1,3 milijarde kuna PDV-a, okupljaju tisuće manjih kooperanata a time zapošljavaju puno više radnika. O tim važnim multiplikativnim efektima brodogradnje se namjerno ne govori jer je strategija interesnih skupina njihovo gašenje i grabež za zemljištem i drugom imovinom.

Europska unija je tražila prije ulaska Hrvatske u članstvo da se brodogradilišta privatiziraju. To je obavljeno na vrat na nos pa od takvog restrukturiranja i nije moglo biti ništa dobro. Slučaj preuzimanja brodogradilišta 3. Maj od strane Uljanika je sjajna ilustracija kako se provodilo restrukturiranje. Samo dva dana prije ulaska u EU obavljen je posao pri čemu je Uljanik preuzeo 3. maj za jednu kunu, a nakon toga je iz 3. Maja prebačeno na račun Uljanika 500 milijuna kuna. Zato sada radnici 3.Maja traže povrat novca jer su ranije poslovali pozitivno i raskid ukupnog takvog aranžmana čiji je kum tadašnji potpredsjednik Vlade I. Vrdoljak. Nakon takvog restrukturiranja političke strukture su i dalje nastavile uhljebljivati svoje kadrove, isisavati novac poreznih obveznika i pogodovati određenim skupinama.

Primjer Uljanika je sjajna ilustracija obmane i pripreme scenarija uništavanja brodogradilišta. Radnici su postali suvlasnici Uljanika i imaju oko 46% dionica ali nemaju nikakav utjecaj na rad uprave jer nisu osnovali udrugu svojih dioničara. Sve je jasno.
Za oko 32 milijarde kuna koje je su prethodne vlade „upumpale“ u brodogradilišta nikada nitko nije podnio izvještaj Saboru o tome kako su upotrijebljena, a kamoli da je netko odgovarao. Ohrabrene takvom praksom interesne skupine su od svojih političkih sponzora dobile mig da mogu nastaviti raditi što hoće. Zato moraju odgovarati svi oni koji su rasipali naš novac, a to znači uprave brodogradilišta i njihovi politički mentori. Stranka Promijenimo Hrvatsku traži od predsjednika Sabora da se do kraja rujna ova tema stavi na dnevni red i podnese izvještaj o tome kako su potrošene 32 milijarde kuna i pokrene pitanje odgovornosti.

Stranka Promijenimo Hrvatsku (PH) snažno podupire zahtjeve radnika i od Vlade RH traži da hitno pomogne brodogradilištima, isključi sumnjive „strateške partnere“, snažnije se uključi putem HBOR-a i drugih institucija u kvalitetno restrukturiranje brodogradilišta jer je ono prijašnje očito bilo samo za potrebe ulaska u EU bez obzira na štete koje će nastati.

PH traži promjenu odnosa države prema novcu poreznih obveznika kojima se potiče brodogradnja jer je dosadašnji model sjajno pogodovao razvoju korupcije. U svako brodogradilište gdje država ulaže naš javni novac mora se zaposliti stručnjak (business intelligence) , plaćen od države da prati i izvještava kako se taj novac troši. Hrvatska ne smije odustati od brodogradnje ali uz smanjeni broj brodogradilišta, porast efikasnosti, odgovornosti i čišćenjem od političkih menadžera. Naše analize su pokazale da se nijedna zemlja koja ima brodogradnju nije ponašala tako maćehinski nakon velike financijske krize prema svojim brodograditeljima kao što su to činile hrvatske vade.

Brod je uz avion najsloženiji proizvod koji zna napraviti ljudska ruka, a neki bi htjeli da ostanemo i bez te industrije i izgubimo još jednu od industrijskih vještina.
Pozivamo sve građane da aktivno podrže radnike brodogradilišta jer kao i sve stranke koje nisu sudjelovale u vlasti na okupljanje povodom ovog i drugih teških problema, jer nam njihovo rješavanje mora biti zajedničko.
Odlaganje rješavanja problema brodogradnje putem integralnog restrukturiranja uz pomoć države nanijelo bi ogromne štete ukupnom gospodarstvu padom izvoza, povećanjem nezaposlenosti, odljevom radne snage i gubitkom industrijskih vještin