VOĆKA NAKON KIŠE
Mirisala je ko voćka
nakon kiše
koja se njiše
nakon šuta.

Na bivšeg je bila
opako ljuta
pa sam je tješio:
– Tko nas to zavadi,
upitao sam je
naslonjen na šank
ko iskopani Tutankamon,
misleći kako sam s time
riješio sve unutrašnjopolitičke
dileme.

Ne ljuti se ona na mene,
odgovorila je.
…
Uvečer, kasnije,
otvorila je svoju garažu
i ja sam uvezao mini kamion.

U zoru je rekla pomalo bolno
da sam dobar i da sam šampion,
ali da sam, onako usput,
pobrao nešto, recimo, kao, spolno.

Otišao sam kupiti bocu vina,
upozoravajući voćku poslije kiše
da nam se zbog terapije
penicilina – šampionski
gadno piše.