Stranicu i oganj, zrno i žrvanj što gnječi,
Sjekire oštre i odsječenu vlas –
Bog čuva sve; osobito riječi
oproštaja i ljubavi, ko vlastiti svoj glas.

U njima kuca isprekidan puls, u njima kost hrusta
I lopata u njima zveči; jednolične i gluhe,
Jer život je jedan, one iz smrtnih usta
Odjekuju bolje nego iz nadzemaljske vate suhe.

Velika dušo, preko mora ti se klanjam,
Jer ti si ih našla – tebi i propadljivu dijelu
Što spava u rodnoj zemlji hvala, tebi hvala
Koja si našla govora dar u gluhonijemom Svemiru.

Prijevod: IRENA LUKŠIĆ