Piše: Slađana Buukovac

Dilaj i dalje, sine. Razmetni, biblijski sine militantnog autoriteta. Dilaj, usmrćuj na cesti, nabavi vatreno oružje koje će savršeno korespondirati s tvojom okruglom ćelom kamatara. Dilaj kokain, dilaj marihuanu (dok po vrtovima čupaju stabljike ovima što krepavaju od raka), mlad si, perspektivan, proširi posao i na bordele, nabavljaj robu s Istoka, oduzimaj pasoše. Svijet je pred tobom, nekažnjiv si, nedodirljiv. Ovo je samo mala mladenačka pogreška, u poslu kojem treba pristupiti krajnje profesionalno. Dilaj, zastrašuj, na kraju krajeva ubijaj, ne postoji zakon koji se na tebe odnosi, nema potrebe da ti ovaj početnički entuzijazam nestaje s lica. Nema tog suca koji nije dovoljno usran da te osudi, među tim slabo plaćenim kadrom vlada ozbiljan deficit inteligencije, siroti su jedva nabubali pravo, a posve im je nedokučiva pravda. Na finese u kojima se razlikuju ta dva pojma ne treba trošiti riječi.

Dilaj, sine. Kreći se pred školama, zarađuj brzo i lako. Ako ti kupimo diplomu, to će te osuditi na disciplirano jutarnje ustajanje, za dvije tisuće eura navijat ćeš budilicu, bit će ti zlo od alkohola i kava koje moraš probaviti po kafićima u toku radnog dana.

Dilaj sine, razmetni, kriminalni, sine. Isprobavaj kvalitetu na dolarskim, ili kunskim novčanicama. Šmrči po zahodskih vodokotlićima. Proizvodi selfije iz žablje perspektive, kao poželjan mladi mužjak koji traži partnericu s dovoljno silikona u usnama. Budi zlatan, budi mladež, nabijaj potčinjenima glave u zid iznad pisoara.

Nitko te, ništa ne može zaustaviti. Ti si kriminalac u usponu, kojemu predstoji fantastična karijera. Živjet ćeš povučeno i diskretno, povezan s egzotičnim zemljama kao što je Kolumbija, ili Panama. Bit ćeš svjetski čovjek u ovoj rupetini na kraju Europe, u kojoj kronično nedostaje zraka.

Samo dilaj dalje, pleši dalje, naš kolektivni, nacionalni generalski sine. Budi izvan zakona, s nasljednim pravom. Ništa nam u ovom času nije nužnije od marihuane, kokaina. Tvoje je hereditarno pravo da drogiraš ovisnike, i truješ maloljetnike. To je ekonomski isplativo, ali istodobno krajnje milosrdno. Još nikog nisi ustrijelio u glavu, pregazio na ulici. Džentlmenski preferiraš polaganu smrt, tvoje lice odaje da još nisi posve dorastao stvarnoj brutalnosti, umlaćivanju i premlaćivanju, grebanju po zidovima s krvavim noktima.

Tvoj otac naš je zajednički, nacionalni otac, jednako kao što si ti naš zajednički sin. Ti si naše nacionalno, neabortirano čedo, transfer gena koji demonstrira do koje mjere cijenimo izrazito kriminalan um. Da si nešto mlađi, svi bismo te rado ljuljali u kolijevci; tebe Rosemarynu bebu, infantilnu pojavu s kriminalnim nagonima.

Dilaj, mili sine. Dilaj, kamatari, zlostavljaj. Pokaži tom smeću od drhtavih sudaca da si ti i pravo, i pravda. Neka i dalje provode racije nad ovima što krepavaju od finalnog stadija tumora, neka im po vrtovima čupaju te tri patetične stabljike marihuane. Ti si iznad toga, života i smrti. Tvoja se ćelava tikva ne mora zamarati zakonima, koji se uspješno prilagođavaju sili.
Ti, kriminalno smeće, naša si budućnost. Jednako kao što je tvoj besprizorni otac naša prošlost. Stoga igraj, sine, igraj. Ovo je tvoja zemlja, tvoj teritorij.