Piše: Domagoj Margetić

U trenucima dok ovo pišem službeni uzrok Trokutove smrti je – srce. Dalje od ovog ne želim donositi procjene niti špekulirati. Ono što u ovom tekstu želim iznijeti, jest niz okolnosti zbog kojih (ne samo ja) smatram kako je Trokutova smrt, najblaže rečeno, sumnjiva.

Kad sam 29. kolovoza 2018. preko poznanika, primio prijeteći maill u kojem me anonimni izvor upozorava na moguću likvidaciju i teme zbog kojih mi prijeti opasnost, nakon konzultacije s više kolega, smatrao sam taj mail nevjerodostojnim. Oko te prijetnje nisam niti dizao uzbunu. Međutim, na nagovor kolega, sadržaj maila prijavio sam Petoj policijskoj postaji u Zagrebu, koja je tu prijetnju unijela u evidentirane prijave pod brojem 3-1395/18, od 30. kolovoza ove godine, iako mi o tome nisu dali nikakvu potvrdu.

Iz sadržaja maila koji sam dakle, uredno prijavio policiji, proizlazi nekoliko stvari koje se danas čine bitnim. Prvo, da postoji gupa koji radi na operativnom praćenju mene kao istraživačkog novinara kako bi utvrdili između ostalog izvore mojih informacija vezano uz nekoliko tema koje me već duže vrijeme novinarski zanimaju. Dakako, i kako bi utvrdili gdje skrivam dokumente iz mojih istraživanja.

Drugo, kako je jedno od područja koja im je operativno zanimljivo i važno jest i moje višegodišnje istraživanje o Goeringovoj zbirci i njezinim dijelovima koji su završili u Hrvatskoj, odnosno, kako se to navodi u istom mailu, moje “neobjavljivano istraživanje oko nestalih židovskih umjetnina i pozadini zbirke Mimara koje je uzburkalo mnoge duhove”.

Treće, na više mjesta u mailu se navodi informacija o tome kako moja likvidacija pretpostavlja bavljenje t’opasnim” tema među kojima je i navedena.

Sad kad je Trokut, nažalost, mrtav mogu reči kako mi je upravo on zadnjih desetak godina bio jedan od suradnika na istraživanju, kao jedan od glavnih izvora, za nestalo Goeringovo blago. S obzirom da je fantastično poznao pozadinu Mimarine zbirke, ali i tajne detalje oko Mimare kao i ostalih zbirki Trokut je imao vrlo detaljne dokaze kako se radi o umjetninama koje porijeklo vuku upravo iz Goeringove zbirke, a poznavao je i brojne privatne kolekcije u kojima su te i takve umjetnine završavale. Kad sam prije desetak godina pokrenuo ovo istraživanje s Ljubom Rubenom Weissom, pokojnim predsjednikom Židovske općine Virovitica, uz sudjelovanje i pomoć odvjetnika Ozrena Tatarca, ključna karika u istraživanjima kao bio je upravo Vladimir Dodig Trokut. Izvrstan poznavatelj teme i cijele pozadine ove priče.

No, desetak godina smo “tapkali u mjestu”, uz povremena napredovanja u istraživanjima. U međuvremenu nas je napustio pokojni Ljubo Weiss, a mi smo nastavili ovo istraživanje, za koje smo prije nekih mjesec dana napokon dočekali i međunarodno priznanje. Tada su nam iz “Conference on Jewish Material Claims Against Germany and World Jewish Restitution Organization, Head of Claims Conference-WJRO Looted Art and Cultural Property Initiative”, poslali službenu obavijest o tome da je na temelju informacija iz naših istraživanja pokrenuta službena istraga. Delegacija ove institucije dolazi u Hrvatsku provesti određene radnje, a zatražili su i susret s nama početkom listopada ove godine, kako bismo im prezentirali naša istraživanja.

U petak 17. kolovoza susreo sam se s Trokutom, pa smo razgovarali, između ostalog, oko toga, i on je pristao na sastanak s tom delegacijom. Dapače, dao mi je dopuštenje da otkrijem kako je jedan od glavnih izvora u mojim istraživanjima. Štoviše, Trokut mi je tada rekao kako će delegaciji ustupiti određene tajne dokumente koje je posjedovao, i da će o svemu dati ekskluzivni opširni intervju u kojem će po prvi put progovoriti javno o svojim saznanjima vezanim za nacističku pljačku umjetnina. Tom je razgovoru bio prisutan i naš zajednički prijatelj, koji je u međuvremenu nastavio komunikaciju i dogovore s Trokutom, i dogovore oko toga, a zadnji put su se vidjeli ove nedjelje.

Kad sam čuo informaciju o Trokutovoj smrti, poslao sam poruku upravo tom zajedničkom prijatelju, koji me je u utorak, 4. rujna 2018. godine, u večernjim satima obavijestio, kako je Petoj policijskoj postaji prijavio svoje sumnje u okolnosti Trokutove smrti. Odnosno prijavio je kako mu je Trokutova smrt sumnjiva. No, odmah nakon toga obavijestio me je kako u policiji zapravo njegovu prijavu nisu htjeli protokolirati, pa sam ga telefonom uputio da ode u sjedište Kriminalističke policije u zagrebačkoj Heinzelovoj ulici, te im podnese prijavu. Oko sat vremena kasnije, informirao me o tome kako niti u Heinzelovoj nisu htjeli zaprimiti njegovu prijavu, pa se vratio u Petu policijsku postaju, gdje je inzistirao da se njegova izjava protokolira i zavede. U 21.30 informirao me da je policiju obavijestio o svojim sumnjama o okolnosti Trokutove smrti, jer mu je njegova smrt sumnjiva između ostalog zbog okolnosti koje sam ranije naveo u tekstu. Prijavu je zaprimio policijski službenik koji se predstavio brojem značke 05536.

Danas mi je žao i peče me savjest da Trokuta kao čovjeka s kojim sam o istoj priči nisam obavijestio o prijetnjama mailom. Njihi sam doista smatrao nevjerodostojnim i pomalo glupim i klimavim. Smatrao sam kako se radi o patki i podmetanju, ili nekom obliku zastrašivanja a ne ozbiljnoj stvari.

Ipak, činjenica je eto da Trokuta više nema, a policija još jednom na brzinu zaključuje cijeli slučaj, dok su svjedoka koji je došao prijaviti kako mu je Trokutova smrt sumnjiva, otpravili su bez zakonitog zaprimanja prijave i iskaza iako je više puta inzistirao da službeno prime njegovu prijavu.

Bilo kako bilo, ovo su činjenice bez ijedne jedine špekulacije, hladno matematički nabrojane:

– Jedan od glavnih izvora i suradnika u novinarskom istraživanju o tzv. Goeringovoj zbirci u Hrvatskoj je prigodno mrtav;

– Trokut mi je zadnjih desetak godina bio jedan od glavnih izvora i u cijelom sitraživanju;

– Pomagao mi je informacijama oko tokova umjetnina i zbirke Mimara;

– Pomagao mi je informacijama oko zbirke Turić u Imotskom;

– Prije dva tjedna pristao je objelodaniti tajne dokumente koje je o toj temi posjedovao;

– Pristao je da o cijeloj priči snimimo ekskluzivni intervju u kojem je bi prvi put javno rekao ono što je zna;

– Početkom listopada u Hrvatsku dolazi međunarodna delegacija koja provodi istragu o ovom istraživanju, a s kojom se osim mene trebao naći i Trokut, kao jedan od glavnih izvora za cijelu priču;

– 29. kolovoza. ove godine zaprimio sam mail u kojem mi prijete likvidacijom a za što je jedan od mogućih motiva i ova priča;

– Istim mailom se navodi kako se provjerava i tko su izvori informacija za moja istraživanja i gdje i kod koga skrivam dokumente.

Nije nepoznato da je smrt od srčanih problema jedna od najzgodnijih iizvedivijih smrti kad se nekoga želi ukloniti bez puno pitanja. U slučaju Vladimira Dodiga Trokuta od utorka navečer postoji i službena prijava našeg zajedničkog prijatelja kako mu je ta smrt sumnjiva, u kojoj je svjedok Trokutova i mojeg, kako se pokazalo posljednjeg razgovora, naveo i ranije nabrojane okolnosti kao osnovu sumnje u uzroke Dodigove smrti.