Piše: Božica Jeušić
Platane (Vodokleni) omiljeno su parkovno drvo širom svijeta (osim u Virovitici). Domovina im je sjeverna Anmerika, u Europi ih ima na Balkanskom i Apeninskom poluotoku (Grčka, Bugarska, Albanija, Hrvatska). Razlikujemo okvidentalne i orijentalne platane. Jedinstvene su po svojoj nježnoj kori, koja se kod nekih vrsta ljušti, stvarajući dekorativni mozaik. Narastu do 50 metara visine, dugovječne su (osim kod divljačkih intervencija neukih skorojevića). Legendarne su: priča se kako je veliki vojskovođa Kserkso zaustavio svoju vojsku na strateški opasnu mjestu, da bi se usred doline među brdima divio ljepoti jedne platane. Pozvao je kovača, skinuo svoje zlato i naredio mu da ga pretopi, te da mu iskuje madaljon po uzoru na promatranu ljepoticu. Za vječito sjećanje.
O platanama su pisali veliki majstori stila: P. Valery (pjesma) te A. Dillard u čuvenom ekološkom dnevniku HODOČASNICA NA TINKEROVU POTOKU. Svi prirodoljupci obožavaju zagrebačke platane na Zrinjevcu, kojima moja malenkost svake godine piše barem jednu pjesmu. Lijepe su i kad propadaju, skulpturalne, zagonetne. U jesen legnem u njihovo otpalo lišće i imam bljeskovite vizije. Ili barem, da me ne gledaju u ovom drvoredu maloga grada sumnjivim okom, izgovorim svoj stih: “K’o onaj, tko boluje od sto rana, dođem do klupe ispod platana…”. Mogla bih o platanama pisati roman u nastavcima. A vjerujem i one o meni. Tako je duboko to naše prijateljstvo, i posve sigurno, doživotno.
F. G.
radio gornji grad 
