Još samo da se dignem, dušu k’o sobu prozračim,
Zrcalu da nazdravim, onoj što u njemu živi.
U ekran da provirim; KOLIKO KOME ZNAČIM?.
I ten da suncu izložim, prije no što posivim.

Važno je da sam izvana utegnuta i vedra;
Unutra mogu biti krumpir il’ muhara šumska.
U vrt se spustim i tamo biram dvojnika-cedra,
Dok tuga umom glavinja, kao protuha drumska.

Ne dam da me izbodu osinji pogledi drski;
Radije ponovo kradem tuđi stih namjesto štita.
O, razgovori prazni, svi ti upiti mrski!
Samo jedan je burek, a sve je ostalo pita!

Tisuću puta mogu razgrtat’ svoje blago;
Riječi, u koje se sakrih, kaleidoskop dječji.
SA MNOM JE SVE U REDU, mislite što vam drago,
Ja još na nogama stojim i još me ljubav liječi!

10.rujna 2018., Flora Green