Da sam ratni zločinac

Na nesavjesti da nosim prekrižene živote, u obrvama pepeo i zgarišta
Najveću izdaju Boga (u kojega se zaklinjem) da sam počinio
Ratna pravila prilagodio svojemu jedva dočekanom ratovanju,
ganuća pun dok mi sestra uniformu pere s lakoćom
I majka moj krvavi obraz ljubi kao svetačku sliku
Susjedi da se ponose mnome
kad koračam šorom i strijeljam svaki skrenuti pogled
Strogoća da prekriva osmijeh
Da živim časno jer sam smrt pustio s lanca

Da sam ratni zločinac
Kojemu se iznoć savjest vratila pod vjeđe i na obronke srca
A ti
Moja ljubav, žena voljena zamalo kao država
Došetaš gola, lijepa i napukla od strepnje
Čekajući da se moje ruke otvore
Odgurno bih te, istjerao iz svoje samoće
Jer ne možeš ljubavi u te ruke
S njih još kapa krv
I svi moji prsti kuće su pune duhova