Danas neprekidno, od jutra, mislim na svog kolegu, Hrvoja Zovka. U prvom redu, na rečenicu koju mi je izgovorio u telefonskom razgovoru, a odnosila se na pitanje osobnog integriteta, i morala. To je naizgled jednostavna rečenica, i glasi: “Gdje sam tu ja?”

Piše: Slađana Bukovac (Facebook)

Stojimo svatko u svom gradu, svatko na svom telefonu, gdjesamtuja odzvanja kao jeka među slabim telefonskim odašiljačima, gdjesamtuja prati svaki moj pokret; trpanje suđa u perilicu, izlijevanje vode na sobne biljke. Onda se njegovo lice pojavljuje u medijima, blijedo, gotovo sivo. Lice poštenog čovjeka, koje odjednom postaje amblematsko, postaje “slučaj”. Gdje. Sam. Tu. Ja. Ta slika, kadar, fotografija, njezina neobična moć, način na koji sve svodi na suštinu, radikalno pojednostavlje ionako jednostavnu istinu.

Ništa se više ne može poduzeti, ništa zaustaviti. Jedan čovjek računa isključivo na moralni princip, to je nevjerovatno privlačna meta. Valja se na njega okomiti izmetom, i blatom. Ženevskom konvencijom, Istanbulskom konvencijom; potplatit će se, ako treba, lažni svjedoci, jer nije ga dovoljno otpustiti; takve pojave, koje glasno izgovaraju gdjesamtuja, valja potpuno uništiti, pretvoriti ih u socijalne gubavce. Natjerati da plate i izravnost i iskrenost, a osobito ih kazniti jer vlastiti moralni kod pretpostavljaju onom kojim raspolažu hijerarhijski nadređeni, sumnjivi autoriteti.
Gdje sam tu ja, i gdje smo tu mi, sve se to svodi na isto. Čovjek to pita s mješavinom čuđenja i straha, osuđen na vlastitu dosljednost, na gotovo herojsku gestu. Pa tako nastaje hrabrost, iz najdublje unutarnje nužde, i iz nesposobnosti da se krene udobnim putem pristajanja, i pristane na strahovitu rasprodaju vlastite osobe, u službi tuđih izopačenih interesa, i perverzije moći.

Nije imao dovoljno savitljivu kičmu, moj kolega Hrvoje Zovko. Ozloglašeni zlostavljač žena i Ženevske konvencije. U posljednjoj izjavi koju je dao medijima, rekao je da će noćas mirno spavati. Mislim da ću i ja.

Na nesanicu bi trebali biti osuđeni neki drugi ljudi.